Knjige, vedute & zemljovidi
Dobrodošli na stranice Antikvarijata Biblos
Palmotićeva 28, Zagreb (križanje Palmotićeve i Đorđićeve ulice)
Radno vrijeme: PONEDJELJAK - PETAK: 9:00-20:00 | SUBOTA: 9:00-14:00
Izdvojeno iz naše ponude
Svakog tjedna ručno odabiremo neke od najatraktivnijih knjiga iz naše kolekcije
Svakodnevno nove knjige u ponudiKnjige
Stari zemljovidi i veduteZemljovidi i vedute
Medijske objave, članci i obavijesti Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Knut Hamsun, rođen je 1859. godine u Norveškoj.
Kada je navršio pet godina obitelj se preselila na sjever zemlje, a specifičan krajolik tog podneblja i ruralna zajednica ostavili su snažan dojam na mladog pisca.
Kasnije će to posebno doći do izražaja u Hamsunovim knjigama jer je upravo odnos između pojedinca, kulture i prirode glavna tema njegovih romana.
Još kao dječak odvojio se od obitelji te je otišao živjeti kod svog ujaka kako bi mu pomogao oko rada u pošti koju je vodio. Međutim, nije došao u podržavajuću sredinu, naime, rođak ga je tukao i izgladnjivao. Zbog tog je odnosa Knut, prema vlastitim riječima, čitav život imao problema s mentalnim zdravljem.
Ipak, uspio je napustiti loše okruženje, a uzdržavao se radeći raznolike poslove. Bio je postolarski šegrt, klesar, učitelj te u jednom trenutku i vozač tramvaja.
Počeo je pisati s otprilike osamnaest godina. Norvežanin je pionir psihološkog romana, a kako bi dočarao ono što se događa u umu protagonista, u svojim djelima koristio je tehniku struje svijesti, odnosno likovi razgovaraju sami sa sobom. Budući da je odrastao u kršćanskom okruženju usmjeravali su ga na to da se i sam priključi službi te su ga poslali na školovanje u sjemenište. Hermann se tamo nije baš najbolje snašao. Ubrzo je počeo patiti od nesanice i kroničnih glavobolja.
Odveden je pastoru na liječenje, no zdravlje mu se dodatno pogoršalo zbog neuzvraćene ljubavi prema svećenikovoj kćeri koja ga je dovela gotovo do ruba samoubojstva. Slomljen, odlazi u sanatorij. Nasreću, nakon nekoliko mjeseci Hesse se uspio oporaviti te je, zbog dobrog vladanja, otpušten.
Ljudi oko njega vrlo su brzo shvatili kako je riječ o iznimnom književnom talentu. Naime, još kao mladić s lakoćom je slagao rime te je, po uzoru na brata koji se pobunio protiv obitelji tako što je upisao glazbeni konzervatorij, odlučio da želi biti pisac.
U pismu suprugu njegova majka Marie jednom je prigodom napisala:
"Mali ima život u sebi, nevjerojatnu snagu, snažnu volju i, za svoje četiri godine, doista zadivljujući um.“ Iako danas riječi poput „prokletnik“ ili „kopile“ ne zvuče toliko intrigantno, pedesetih godina 20-og stoljeća takav je govor bio zabranjen u školama diljem svijeta. Štoviše, učitelji su ostajali bez posla zbog stavljanja te knjige na popis lektire.
Stil pisanja američkog književnika karakterizira osebujna upotreba dijaloga i fokus na unutarnji život nositelja radnje. Koristi svakodnevni jezik, rečenice obično variraju u dužini, te na taj način zapravo oponaša prirodne govorne obrasce.
Kraće rečenice donose trenutke uvida, a one duže opisuju tijek misli aktera, otkrivajući njihove unutarnje dijaloge i emocionalna stanja. Jednog travanjskog poslijepodneva, dok je gledao bejzbolsku utakmicu na stadionu, Harukija Murakamija preplavio je snažan osjećaj da može napisati roman. Tog dana u njegovom se životu sve promijenilo. Otišao je kući i počeo pisati.
Japanski književnik rođen je 1949. godine u Kyotu, tijekom baby booma nakon Drugog svjetskog rata. Strast za pisanjem vjerojatno je naslijedio od roditelja koji su bili profesori japanskog jezika.
U članku iz 2019. godine Murakami je podijelio sjećanje na svog oca Chiakija.
Svako jutro, prije doručka, sjedio je ispred svog budističkog svetišta i zatvorenih očiju recitirao molitve.
Kada ga je Haruki upitao zbog čega to radi, otac mu je odgovorio kako moli za sve one koji su poginuli u ratu. Pisac je odrastao okružen glazbom, književnošću i umjetnošću. Roditelji su prepoznali njegove talente te su mu usadili ljubav prema učenju. Volio je čitati i promatrati svijet oko sebe.
Odrastao je u politički nemirnim vremenima, koja su značajno utjecala na njega, pa je utjehu i inspiraciju pronalazio u djelima velikih književnika poput Dostojevskog, Kafke i Camusa.
Prema nekim biografima Kundera je izuzetno teško donosio odluke u životu, a uzrok te neodlučnosti bio je u njegovom djetinjstvu, odnosno zahtjevnom ocu koji je u svemu tražio savršenstvo.
Drugi pak kažu kako je pisac obožavao svog oca te kako bi ga biografije u kojima je taj odnos drukčije prikazan strahovito povrijedile.
„Biti pisac znači otkriti istinu.“
Milan Kundera
Bolji poznavatelji lika i djela velikog književnika opisuju ga kao privatnu osobu s malim krugom bliskih prijatelja. Cijenio je samoću i kontemplaciju. Djetinjstvo je proveo u samoći okružen dadiljom, kuharicom i sluškinjom. Patio je zbog prepuštenosti samom sebi, kao i zbog nedostatka emotivne povezanosti s roditeljima koji su većinu vremena provodili radeći u svojoj trgovini.
Franzov otac bio je iznimno autoritaran, a blaga majka nije bila dovoljno jaka da mu se suprotstavi.
Iako se pisac snažno poistovjećivao s majčinom rodbinom, zbog njihove duhovnosti, delikatne fizičke konstrukcije i melankolične naravi, s majkom nije bio blizak.
Odrastajući u takvim okolnostima Kafka se počeo povlačiti od vanjskog svijeta u svijet mašte.
Oba roditelja nisu imala razumijevanja za to što je njihov sin posvećen pisanju, smatrajući kako je riječ o neprofitnoj i „nezdravoj“ profesiji. Fjodor Mihajlovič Dostojevski rođen je 1821. u Moskvi. Osjetljivo dijete iz porodice gdje je otac bio strog, a majka ljubazna, bio je blizak s bratom Mihailom i sestrom Varvarom. U mladosti, bio je osjetljivo i pažljivo dijete te je duboko osjećao ljudsku patnju. Friedrich Nietzsche, rođen u listopadu 1844. u Njemačkoj, odgajan je u religioznom duhu luteranskog svećenika. Sumnjao u kršćanstvo nakon očeve smrti. Izvanredne intelektualne sposobnosti dovele su ga do profesora u Baselu s 24 godine. Agatha Christie, kraljica detektivskih romana, započinjala je radnje ubojstvom. Stvarala je nezaboravne likove i zaplete gdje krivac često bude najneočekivaniji. Prvu knjigu "Zagonetni događaj u Stylesu" objavila 1920., predstavivši Herculea Poirota.Iz medija
Knut Hamsun - mogu li se politički stavovi pisca odvojiti od njegovog književnog djela?
Potraga za smislom Hermanna Hessea kroz istočnjačku filozofiju, jungovske arhetipove i zapadnjački individualizam
J.D. Salinger povučeni buntovnik
Haruki Murakami prosvjetljenje na bejzbolskoj utakmici
Milan Kundera: “Svatko čiji je cilj „nešto više“ mora očekivati da će jednog dana patiti od vrtoglavice.“
Franz Kafka genij koji nije vjerovao u svoj književni talent
Fjodor Mihajlovič Dostojevski najveći psiholog u književnosti
Friedrich Nietzsche - veliki filozof čije su se ideje često zlorabile
Agatha Christie - najprodavanija autorica svih vremena
Radno vrijeme
Telefoni
Email adresa