Fučić Branko: Glagoljski natpisi

700,00kn Nedostupno
  • AutorFučić Branko
  • IzdavačJAZU
  • Šifra42308
  • Broj stranica422
  • Godina izdanja1982
  • Dimenzije25x34 cm
  • Mjesto izdavanjaZagreb
  • PismoLatinica
  • StanjeOdlično
  • UvezTvrdi
Podijeli:

Glagoljski natpisi

Fučić Branko

 

Branko Fučić: Glagoljski natpisi

Urednički odbor: Veljko Gortan, Josip Hamm, Andre Mohorovičić, Anica Nazor.

Bogato opremljeno crno-bijelim fotografijama u tekstu.
Tisak na kvalitetnom sjajnom papiru.

Predgovor:
Knjiga GLAGOLJSKI NATPISI ide u temeljna djela koja izdaje Jugoslavenska akademija u seriji izvora za povijest Južnih Slavena. Glagoljski epigrafski spomenici prvorazredna su vrela za kulturnu povijest, jer su kamen i zid postojani i nepomični, natpisi obično ostaju tamo gdje su i nastali - na mjestu klesanja i urezivanja. Ovo je prvi put da se glagoljski natpisi izdaju samostalno, u posebnoj knjizi. 17 dosadašnjim izdanjima oni su objavljivani zajedno s ostalom (latinskom, latiničkom i ćirilskom) epigrafskom, pa i drugom građom.
Autor dr Branko Fučić je povjesničar umjetnosti, bavi se srednjim vijekom; on je terenski istraživač. Otkrivao je i obrađivao istarske freske i zapazio da one obiluju glagoljskim zapisima. Teren na kojem je istraživao freske nudio mu je nove glagoljske natpise. Rodom s otoka Krka, emotivno je vezan za glagoljašku tradiciju. Njegovo podrijetlo, djetinjstvo i ambijenti u kojima se formirao kao čovjek pridonijeli su da se terenski rad usmjeri u jedan sistematski posao - u istraživanje glagoljskih natpisa. Prošao je čitav glagoljaški prostor: Istru, Hrvatsko primorje, Kvarnersko otočje, Zadarsko i Ličko područje. Rezultati su takvi da se danas glagoljski natpisi i grafiti penju na gotovo tisuću jedinica: više od polovice toga otkrio je autor. Najvažniji su, dakako, najstariji natpisi iz 11. i 12. st., kao što su Plominski natpis, Valunska ploča, Grdoselski ulomak. Posebnu važnost imaju oni koje je Branko Fučić otkrio i obradio na istarskom tlu. Po njima se pouzdano zna da se glagoljica već u 11. st. upotrebljavala u Plominu i u 12. st. u srcu Istre - u Grdoselu kod Pazina.
U knjizi su prvi put kao ozbiljni povijesni izvori vrednovani mali, sitni, sekundarni natpisi, naknadno uparani ponajviše na zidovima crkava, tj. glagoljski grafiti. Oni pružaju mnoštvo podataka o jeziku, pismu, gospodarskim, i zdravstvenim prilikama i pokazuju odjeke velikih povijesnih kretanja u malim sredinama. Među njima posebno mjesto imaju opet oni najstariji, kakvi su npr. Humski grafiti iz 12. st. i Ročki glagoljski abecedarij oko 1200. godine. S Ročkim abecedarijem prvi smo put dobili standard starije hrvatske glagoljske azbuke, koju je izravno pisao sam glagoljaš u živom, aktivnom središtu, kakav je stoljećima bio glagoljaški Roč. Ako uvijek i nije važan sadržaj grafita (često se ponavlja: se piša, to pišaj. važno je to što se oni pojavljuju tako često i na raznim mjestima. Oni su, dakle, tragovi dnevne uporabe glagoljice i njezine raširenosti.
U knjizi se također objavljuju izgubljeni i uništeni glagoljski natpisi, koje je autor obradio i rekonstruirao na osnovi literature, sačuvanih fotografija i precrta što su ostali u rukopisnim ostavštinama starijih istraživača.
Da bi što točnije pročitao pojedine oštećene natpise i odgonetnuo njihov sadržaj, više im se puta vraćao, služio se raznim tehničkim sredstvima. Pomagao se vlastitim gipsanim odljevima, frotažima, crtežima, sistemom rasvjete i tehničkom fotografijom. Iz toga rezultira i najveći dio ilustrativnih priloga u knjizi. Postavimo li pitanje što otkrivaju i što pokazuju glagoljski natpisi i grafiti, onda možemo reći da iz njih zrcali društvo u pojedinom kraju i u određenom vremenu: imena, prezimena, struktura vlasti, ambicije, pothvati, kreativni potencijal društva, čitav niz imena domaćih graditelja, kipara i slikara. Natpisi, a još neposrednije grafiti, daju sliku dnevnog, stvarnog života, profile ljudi, njihove lemperamente, veselje, boli.
U knjizi su objavljeni glagoljski natpisi iz Jugoslavije, iz zemlje u kojoj se glagoljica - u Makedoniji i Hrvatskoj - najprije raširila i u kojoj se najduže održala. Ako knjiga potakne da se i drugdje započnu ili nastave traganja za ostacima glagoljice, bit će to nagrada autoru koji je uložio mnogo truda, ljubavi i najljepše godine života u ovaj rad i bit će to najbolje priznanje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, osobito njezinu potpredsjedniku akademiku Andri Mohorovičiću i društvenim vlastima SR Hrvatske, koji nisu žalili ni vremena, ni poticaja ni sredstava da se ostvari ovo monumentalno djelo općeslavenske i jugoslavenske epigrafike. (Josip Hamm, Anica Nazor)

 

 

 

Preporučamo

Top