Platon: Država

Država

Platon

Platon: Država

Prijevod Martin Kuzmić

Platon (grčki Πλάτων, Plátōn), grčki filozof (Atena, 27. V. 427. pr. Kr. – Atena, 347. pr. Kr.). Pravim imenom Aristoklo (grčki Ἀριστοϰλῆς, Aristokls), nazvan je Platon (»široki«) vjerojatno zbog atletske građe. Potjecao je iz ugledna roda najvišeg atičkoga plemstva. Kao mladić sudjelovao je u ratu, bavio se gimnastikom, govorništvom i pjesništvom, ali je poslije pod utjecajem filozofije spalio sve svoje pjesme. Filozofsku je pouku već od svoje dvadesete godine primio od Sokrata, kojemu je ostao vjeran i nakon njegove smrti. Nakon toga često je putovao u južnu Italiju (Magna Graecia), u Cirenu, sjedište Pitagorine škole, u Egipat, te triput u Sirakuzu na Siciliji, u nadi da će tamošnje vladare Dionizija Starijega i Dionizija Mlađega pridobiti za svoj politički nacrt idealne države. Nakon povratka u Atenu oko 387. pr. Kr. osnovao je vlastitu filozofsku školu u gaju blizu Atene posvećenu junaku Akademu, glasovitu Akademiju.

Platon je pisao u obliku dijaloga, a kao središnja ličnost razgovora obično se pojavljuje Sokrat, kroz čija usta govori sam Platon, koji je s vremenom sve više toga prešutno ili izrijekom prihvaćao od pitagorovaca i elejaca. Zbog toga se Platonov i povijesni Sokrat prilično razlikuju.

Put od mỹthosa prema lógosu vodi pitanju o izvoru filozofije: on se nalazi u Erosu (ljubavi), ushitu ili zanosu prema filozofskoj spoznaji, jer mudrost pripada među najljepše stvari, a Eros je demon ljubavi za ljepotom, pa je stoga nužno da traži mudrost nalazeći se između mudraca i neznalice. Sama ljubav pak teži rađanju, a time i besmrtnosti; odvraćanjem od tjelesnosti kao nekom katarzom duša dopire do nečega čudesno lijepoga, vječnoga što niti postaje niti propada, jer to je bit same ljepote, ona je praljepota i božanska ljepota, ona sama po sebi jest i sa sobom je istovrsno i ono vječno, priča Sokrat da ga je tomu poučila proročica Diotima.