Rajmund Kunić: Epigrammata - Nunc pimum in lucem edita
Ragusii
Typis Antonii Martecchini
MDCCCXXVII.
Deset godina nakon Kunićeve smrti Giuseppe Marotti, Kunićev prijatelj, objavio je manji dio epigrama. Rodoljubni zanos potakao je franjevca Antuna Agića da 1807. godine istraži i prepiše mnoge Kunićeva rukopise iz različitih izvora u Rimu.
Ipak je najveća zasluga što većina Kunićevih pjesama danas počiva u arhivu samostana Male braće u Dubrovniku na franjevcu Rafu Radelji. On je, bilo iz rodoljublja, bilo iz znanstvene i proučavateljske radoznalosti, skupio mnogobrojne izvore Kunićevih djela: autografe ili prijepise koji su se nalazili kod njegovih prijatelja (Baldassarea Odescalchij-a, Marije Pizzeli, senatora Abundi-ja Rezzonica, njegova učenika Francesca Cancellieria a i drugih) i 1827. godine priredio izdanje Epigrama (Epigrammata. Nuc primum in lucem edita, Epigrami, u prijevodu: "Sada prvi put objelodanjeni"). To izdanje sadrži oko 1000 epigrama, a rukopis, odnosno Radeljin prijepis Kunićevih epigrama, (čuvan u arhivu samostana Male braće u Dubrovniku, pod brojem 1156) sadrži oko 4000 epigrama. Treba spomenuti i to da navedeni arhiv sadrži 32 rukopisa Kunićevih tekstova, odnosno 20 autografa od čega je veći dio stihova neobjavljen.
Rajmund Kunić (Dubrovnik, 17. siječnja 1719. - Rim, 2. studenog 1794.), hrvatski jezikoslovac, pisac i prevoditelj sa starogrčkog i latinskog.
Kunić se pridružio isusovcima u Rimu 1734. godine, postavši tako, skupa s Ruðerom Boškovićem, jednim od najprosvjetljenijih osoba iz Dubrovačke Republike.
Proveo je 27 godina podučavajući latinski i grčki u Firenci, Rimu i inim djelovima Italije. Napisao je nekoliko djela, uključujući i ono za papu Klementa XIII., kao i brojne epigrame i elegije, slijedeći primjer Tibula i Katula.
Preveo je Teokrita i epigrame iz Grčke antologije. Njegov najpoznatiji rad je latinski prijevod „Ilijade”.