Adam Krčelić Baltazar: De regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Notitiae prealiminares, Zagrabiae, typis demum Antonii Jandera, 1770.g.
U ovom djelu Krčelić daje prikaz Hrvatske političke povijesti do 1606.g. Djelo je vrlo rijetko . Knjiga je u vrlo dobrom stanju, ima 522str. teksta, 26 str. kazala i 24 str. uvoda.Uvez i hrbat su novi, i za knjigu je izrađena zaštitna kutija.Knjiga ima ex libris kolekcionara Ive Dubravčića.
Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kraj Zagreba, 5. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778.), hrvatski povjesničar, književni povjesničar, teolog i pravnik. Pisao je i pod imenom Adalbert Barić (Barits).Bio je pristaša prosvijećenog apsolutizma.
U Zagrebu se školovao kod isusovaca i u biskupskoj gimnaziji. Kao nadarena učenika poslali su ga studirati u Hrvatski kolegij u Beču.[2] Poslije je četiri godine studirao u Bologni u Ilirskom kolegiju. Doktorirao je filozofiju i bogoslovlje.
Vrativši se u Hrvatsku kao prvu duhovničku dužnost imao je u crkvi sv. Martina pod Okićem gdje je bio kapelanom.Poslije je bio župnikom u Selima kod Siska. Nedugo zatim postao je prefektom zagrebačkoga sjemeništa, a zatim i zagrebačkim kanonikom. Nešto poslije postao je rektor Hrvatskog kolegija u Beču, a na to ga je mjesto postavio biskup Juraj II. Branjug (1747.). Napredak u domovini Krčelić je dočekao kad je zagrebački biskup postao barun Franjo Ksaver Klobušicki, koji je ga imenovao za svog pobočnika. Sreća se preokrenula kad je za biskupa došao Franjo Thauszy, koji ga je opstruirao na svim poljima: znanosti, crkvenom radu, častima i prihodima. Zbog toga je Krčelić svoju privatnu knjižnicu oporukom ostavio Kraljevskoj akademiji, te je danas osnovicom hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Krčelić je pisao na latinskom jeziku i kajkavskom narječju hrvatskog jezika, a glavna su mu djela posvećena zagrebačkoj crkvenoj povijesti do polovice 17. stoljeća i političkoj povijesti Kraljevine Hrvatske do 1564.
Krčelićev ljetopis "Annuae sive Historia – Zapisi po godinama ili Povijest, od uključivo 1748. i slijedećih (do godine 1767.) na znanje potomstvu"dragocjen je izvor za povijest naznačena razdoblja, s mnoštvom podataka o prilikama u Hrvatskoj, osobito o seljačkim i krajišničkim bunama.
Ističu se još djela Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis - Povijest Zagrebačke stolne crkve te De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares - Prethodne bilješke o kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, u kojem namjerava dokazati da nasljednici ugarske krune (Habsburgovci), imaju pravo na krunu u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, ali i Bosni i Srbiji.
Autor je jednog od najstarijeg prijegleda povijesti hrvatske književnosti. Napisao ga je na latinskom jeziku, objavio u Varaždinu, a obuhvatio je hrvatske pisce od l4. do konca 17. stoljeća (od Augustina Kažotića do Pavla Vitezovića). Biskupom Kažotićem bavio se i poslije. O njemu je napisao djelo na hrvatskom jeziku: Živlenje blaženoga Gazotti Augustina, zagrebačkoga biskupa.
Nakon Vitezovića, najistaknutija je ličnost hrvatskoga kulturnog života svojega doba.