Bošković Ruđer Josip | La Caille Nicolas Louis de: Lectiones elementares opticae

Lectiones elementares opticae

Bošković Ruđer Josip | La Caille Nicolas Louis de

La Caille, Nicolas Louis de,Ruđer Josip Bošković: Lectiones elementares opticae ex ed. Parisina anni MDCCLVI in Latinum traductae .... : Brevis theoria micrometri obiectivi a r.p. Rogerio Josepho Boscovich.

ex libris Ivo Dubravčić

Bošković, Ruđer Josip (Dubrovnik 1711 – Milano 1787.) jedan je od najvećih europskih mislioca i učenjaka svoga vremena. Bio je pripadnik isusovačkog crkvenog reda. Isticao se u filozofiji, teorijskoj fizici, matematici, astronomiji, arheologiji, geodeziji, diplomaciji i pjesništvu. Profesor matematike, fizike i astronomije u Rimu, Parizu, Paviji i Milanu, osnivač je astronomskog opservatorija u Breri i član velikog broja znanstvenih akademija i učenih društava. Osnova njegovog proučavanja su prirodoslovne i matematičke znanosti, a čak se i kao filozof najviše bavi pitanjima filozofije prirode, građom materije i gibanjem u prostoru i vremenu. Dugo godina je bio diplomat u francuskoj službi, a skoro 40 godina bio je i ravnatelj u francuskoj ratnoj mornarici. Boškovićevo glavno djelo je THEORIA PHILOSOPHIAE NATURALES (Beč 1758.) u kojoj je izgradio izvornu teoriju sila. Zbog tog djela mnogi Boškovića uz Newtona smatraju jednim od najvažnijih fizičara svih vremena. Bošković je OPTIKU napisao u koautorstvu sa francuskim fizičarom La Calle-om, a posebno ga je interesirao problem prirodne svjetlosti. Rješavajući fundamentalna pitanja optike, nastojao je, ne samo pronaći nove optičke konstrukcije nego i raščistiti važne optičke pojmove. U ovoj knjizi Bošković je postavio temelje modernoj optici

La Caille , Nicolas Louis de, francuski astronom (Rumigny, 15. V. 1713 – Pariz, 21. III. 1762). Profesor matematike na kolegiju Mazarin od 1739. Mjerio duljinu meridijanskih lukova u Francuskoj i južnoj Africi. Za ekspedicije na Rtu dobre nade (1750–54) odredio je položaj 10 000 zvijezda, što je bilo objavljeno u zvjezdanom katalogu Južno zvjezdano nebo (Coelum australe stelliferum, 1763). Opažao Mjesec, Veneru i Mars te mjerio paralaksu Mjeseca i Sunca. Oblikovao i nazvao 14 južnih zviježđa: Dlijeto, Kemijska peć, Kipar, Kompas, Kutnik, Mikroskop, Mrežica, Oktant, Sisaljka, Slikar, Stol, Šestar, Teleskop, Ura, te staro veliko zviježđe Brod Argo rastavio u tri zviježđa: Jedra, Kobilica i Krma. Član francuske Akademije znanosti (od 1741), Kraljevske švedske akademije znanosti (od 1754), Royal Society (od 1760) i dr. Po njem su nazvane zvijezde (Lacaille 8760, Lacaille 9352), krater na Mjesecu (La Caille) i planetoid (9135 Lacaille).