Joakim Stulli: Vocabolario Italiano-Illirico-Latino I-II
Treća inačica poznatog Stulijevog leksikona, vrlo rijetko.
Fra Joakim Stulli (1730. – 1817.) bio je član nekadašnje Dubrovačke provincije sv. Franje. radeći neumorno i predano kroz punih pedeset godina Stulli je u razdoblju između 1801. i 1810. objelodanio svoj trojezični rječnik, koji je postao riznica hrvatskog jezičnog blaga. Stullijev trojezični rječnik uma ukupno šest svezaka. Prva dva sveska tvore Latinsko – talijansko – hrvatski rječnik (Lexicon latino – italico – illyricum), tiskani su u Budimu 1801, zatim slijede dva sveska Hrvatsko – talijansko – latinskog rječnika (Rjecsosloxje ilirsko – italiansko – latinsko), tiskanog u Dubrovniku 1806., te Talijansko – hrvatsko – latinski rječnik (Vocabolario italiano – illirico – latino), tiskan u dva sveska u Dubrovniku 1810. godine. Prvi dio autor je posvetio caru Franji II., dok su druga dva djela posvećena maršalu Marmontu. Potrebno je istaknuti da je u naslovu Rjecsosloxja riječ ilirsko iz I. sveska zamijenjena rječju slovinsko u II. svesku. Dok je u I. svesku stajalo da je to rječosložje „ilirsko – italiansko – latinsko“, u II. svesku je pisalo „slovinsko – italiansko – latinsko.“ Naziv „slovinski“ bio je više u duhu tradicije dubrovačkog naziva za hrvatski jezik, pa se Stulli opredjelio i za taj sinonim hrvatskog jezika.