Babukić Vjekoslav: Ilirska slovnica

Ilirska slovnica

Babukić Vjekoslav

Vjekoslav Babukić: Ilirska slovnica 

Vjekoslav Babukić (Požega, 16. lipnja 1812. – Zagreb, 20. prosinca 1875.), jezikoslovac i hrvatski preporoditelj Pedesetih se godina nastojanjem prosvjetnih vlasti i samoga bana počinju u Hrvatskoj pisati školski udžbenici na hrvatskom jeziku. Tako se Babukić obvezao banskom naredbom od 1852. da će “slovnicu ilirsku za učionice sastaviti”, pa ju je i posvetio banu Josipu Jelačiću, “visokomu i iskrenomu ljubitelju i branitelju narodnoga jezika”. Ilirska slovnica iz 1854. godine nije odobrena za upotrebu u školama, pa je za njezina autora ona bila pravi promašaj čak i s financijske strane, jer ju je žureći da je što prije izda sam i financirao. Pogodili su ga i veliki dugovi, a još više negativne ocjene, ta je gramatika u lingvističkoj literaturi uz veoma rijetke izuzetke ostala uglavnom na razini bibliografskoga podatka, premda bi trebala imati posebno mjesto u povijesti hrvatskih gramatika. U vrijeme njezina nastanka u Hrvatskoj se utemeljuje lingvistika kao znanost, jer jezik postaje predmetom znanstvenoga izučavanja. Ilirska slovnica je prva znanstvena hrvatska gramatika, s razvijenim metajezikom, prva koja je pisana na osnovi lingvističke literature i koja je dokumentirana primjerima. Nastala je pod utjecajem dviju lingvističkih škola, starije logičke i novije provedbeno-povijesne. Djelomice je poredbena slavonska gramatika, djelomice poredbena dijalekatna, a ima značajke i povijesne gramatike. S metodološkoga stajališta to joj je i najveći nedostatak jer je trebala spojiti sinkroniju s dijakronijom, normu s deskripcijom. Ako se očisti od suvišnih opisa u njoj se nalazi više vrijednih lingvističkih spoznaja po kojima njezin autor nipošto ne zavreðuje da ga se proglasi gramatičarom diletantom, kao što je to učinio Branko Vodnik u Narodnoj enciklopediji. Dovoljno je navesti samo nekoliko mjesta iz njegovoga gramatičkog rada pa da se u to uvjerimo. Babukić je normirao književni jezik nove štokavske osnovice s nekim elementima zajedničkim svima trima hrvatskim narječima. Gramatike je napisao pod utjecajem logičke i poredbeno – povjesne gramatike, na osnovi bogate jezikoslovne literature hrvatskih književnika i dijalektalnih podataka.