Lewycka Marina: Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Lewycka Marina

Dvije godine nakon što mi je umrla majka, moj se otac zaljubio u glamuroznu plavokosu ukrajinsku raspuštenicu. Njemu su bile osamdeset četiri, a njoj trideset šest godina“... Kakva drama u dvije rečenice! Samo dvadesetak riječi a sve je tako jasno, i tako prijeteće.

S početkom „Kratke povijesti traktora na ukrajinskom“ Marine Lewycke u posljednje se vrijeme može mjeriti jedino početak „Sisavaca“ Pierrea Merota („Svaka klasična obitelj dužna je imati jednog člana koji ništa u životu nije postigao: obitelj bez takvog nije prava obitelj...“). Lewycka ne popušta ni centimetra niti u slijedećim rečenicama.

Nakon drame u dvije rečenice slijedi romansa u tri rečenice: Otac joj „pomaže s engleskim, a ona čisti kuću i brine za njega. Sjedi mu u krilu i dopušta mu da joj miluje grudi. Sretni su zajedno...“

„Kratka povijest traktora na ukrajinskom“ postigla je veliki uspjeh. Roman se u Britaniji prodao u 800.000 primjeraka. Priča o lažnoj ukrajinskoj plavuši Valentini, s golemim sisama i beskrupuloznom namjerom da se dokopa britanske putovnice i starčevih funti – oduševila je i kritičare. Recenzent Glasgow Heralda, naveden i na poleđini romana, napisao je kako mu je knjiga izmamila osmijeh koji mu cijele godine nije silazio s lica. Razumljivo, „Povijest traktora“ ludo je duhovita. Doslovce, od prve do zadnje rečenice. No ima i nečeg jezovitog u tom smijehu milijuna Britanaca nad jednom imigrantskom tragikomedijom.

„Povijest traktora“ demonizira lik ukrajinske imigrantkinje. Čitav roman borba je da se uljeza deportira nazad na Istok! To je upravo riječ koja se koristi – „deportacija“ – kako se Ukrajinka ne bi „sakrila u neku jazbinu“, i „živjela od, na prevaru stečene, socijalne pomoći i prostitucije!“ Jednom rječju – „spooky“. No tekst nije jednoznačan. Niti ga se može interpretirati kao antiimigrantsk