Sažetak
Matija Bećković: Nigde nikog, nemamo kud
Naslov knjige poezije "Nigdje nikoga, nemamo kamo otići" nosi snažnu i višeslojnu poruku: odražava osjećaj usamljenosti, nemoći i egzistencijalne tjeskobe. Ovo je poetska kronika društva u duhovnom i moralnom raspadu. "Nigdje nikoga, nemamo kamo otići" je krik u tišini umornog svijeta. Kroz ritam oštrih misli i slika surove stvarnosti, pjesnik slika mračnu sliku društva - galeriju poltrona, cinika, plaćenika i izgubljenih duša. Njegovi stihovi nisu utjeha - oni su poziv na buđenje, ali i svjedočanstvo usamljenosti u vremenima kada se društvo bezlično kreće unatrag. Stilom koji podsjeća na urlik, ova poezija ne traži publiku - traži savjest. I dok "dah mržnje, bestidnosti i bezosjećajnosti" lebdi nad scenom, čovjek ostaje usamljeni nosorog - posljednji koji odbija pokloniti se. Ovo nije zbirka pjesama. Ovo je prkos u stihu. U vremenu kada je govor izgubio težinu, a riječ obesmišljena bukom servilnosti i zaborava, zbirka "Nitko, nemamo nigdje" donosi poeziju koja ne šapuće - ona grmi. S preciznošću kirurga i bijesom svjedoka, pjesnik otkriva svijet u kojem "mentalni beskućnici" i "ekscentrični poltroni" plešu na ruševinama vrijednosti, gdje se dostojanstvo prodaje u malim apoenima, a sloboda se mijenja za prividnu sigurnost. Stihovi u ovoj knjizi nisu upućeni svima. Ne podižu niti spuštaju ton. Traže neposlušnog čitatelja. Čitatelja koji zna da ponekad - kada svi putevi vode u ništavilo - usamljenost postaje posljednji čin slobode. Ovo je poezija o svijetu u raspadu. I poezija onoga koji odbija prekinuti s njim.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.