Antun Branko Šimić: Sunce siromaha
Izbor iz lirike pjesnika (priredio V. Pandžić) koji je u svoje vrijeme učinio presudne pomake u modernizaciji hrvatske poezije, a tiču se uvođenja slobodnog stiha i približavanja pjesničke i govorene riječi, kao i pretvaranja određenih motiva u središnje egzistencijalne pojmove pjesništva (ljubav, smrt, bolest, zdravlje, glad, siromaštvo, materinstvo, vječnost). U njegovoj prvoj i jedinoj zbirci ("Preobraženja", 1920.) prisutni su odjeci europskoga ekspresionizma, koji kao opće mjesto manifestira humanističku utopiju. Izdanje upotpunjuju bio-bibliografski podaci, fotografski materijal i faksimili rukopisa