Ðuro Baglivi: Opera Omnia medico-practica, et anatomica
Ðuro Baglivi (Dubrovnik, 1668 - Rim, 1707.), medicinski pisac i ljiječnik. Njegov je djed u Dubrovnik doselio iz Armenije, te se nazvao Armeno. Ostao je rano bez roditelja pa se o njemu brinuo stric, a nakon njegove smrti služavka Marija Dragišić, koja je Ðuru i brata dala na školovanje isusovcima, meðu kojima je bio i Ardelio della Bella. Kao daroviti đaci poslani su u Italiju i preuzeli prezime svojih odgojitelja. Ðuro je studirao medicinu u Napulju i Salernu. Veze s rodnim gradom nikada nije prekinuo. Bavi se lječništvom i radio razne pokuse na životinjama s lijekovima i biljkama. Proučavao je anatomiju, posebice istražujući mišiće i moždanu ovojnicu. Postao je liječnik pape Inocencija XII., a zatim i profesor medicine na rimskom sveučilištu La Sapienza. U Rimu je 1696. izdao svoje najbolje djelo De praxi medica, te nakon toga postao članom brojnih europskih akademija. Nakon objavljivanja druge znamenite knjige De fibra motrice et morbosa, 1700. izlaze mu od 1702. sabrana djela u 20 izdanja na latinskom, i brojni prijevodi na europskim jezicima. Zalagao se za funkcionalnu upotrebu lijekova, predvidio mogućnost kemoterapije. Bio je jedan od najvećih autoriteta medicinske znanosti. Zanimao se i za numizmatiku, pisao o mineralogiji i meteorologiji. Njegova djela ukrašena su anatomskim crtežima u bakropisu.
knjiga sadržava portret Baglivija i još tri stranice sa gravurama
ex libris Ivo Dubravčić
Predmetna knjiga je 2005g bila izložak na izložbi “Cimelia Croatica” iz zbirke Ive Dubravčiča.Opisna je pod rednim br.52 na 96 str kataloga izložbe.