Belamarić Joško: Dubrovnik sa starih razglednica

Dubrovnik sa starih razglednica

Belamarić Joško

Joško Belamarić: Dubrovnik sa starih razglednica

Reprodukcije starih razglednica (crno-bijele, tonirane, u boji).

Knjiga je pisana paralelno na hrvatskom, njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku.

Preuzeto iz predgovora:

Drugo najljepše mjesto na svijetu, izuzme li se ono u kojem ste se rodili, jest neprijeporno Dubrovnik. Ako ste pak rođeni u Dubrovniku dvostruko ste povlašteni jer je Dubrovnik onda za vas dvaput najljepši grad na svijetu. Nije tu samo riječ o ljepoti koja je podložna utjecajima vremena, ukusa ili oka koje je promatra. Riječ je tu o ljepoti od koje riječ zastaje, prepuštajući duši ona sredstva iskaza kojima nije potreban prijevod, kojima nije potreban tumač, jer Dubrovnik pred vama stoji kao grad-rječnik svih ključnih pojmova, kao grad-tumač koji tumačeći sebe, otkriva i tajnu vaše vlastite biti, koju sve bolje upoznajete što više upoznajete taj grad bez kojega bi slagarica svijeta bila manjkava za kocku oko koje je upisan vilinski krug čarolije što traje i kada sve druge prođu.
U ovom gradu nema ništa što će vas razočarati na bilo kojem mjestu, u bilo koje doba, iz bilo kojeg razloga. Samo se sobom možete razočarati, svojim nezadovoljstvom koje vam, ako ga nosite u prtljagu duše, priječi vidjeti raskoš u jednostavnosti, cjelinu u svakom ne uvijek naglašenom dijelu, prostranost u skučenosti, iluziju u stvarnosti, stvarnost u prividu stvarnosti koja se pred vama niže nalik na album starih fotografija o ljudima i vremenima o kojima ne posjedujete iskustvo, ali vas osjećaj ne vara: blisko vam je tu sve, čak i onda kada je posve različito od onog što je oblikovalo vaš pogled, ukus, misao, san i sanjariju. Niste li ovakav grad gradili na pijesku obale svoje mladosti, niste li u njemu bili princ i princeza koja u noći budna sluša bludnu lutnju; nije li ovaj grad bio samostan u koji i iz kojeg bježite, niste li u nj došli iznenada jedne noći očajno lutajući kroz sipku, beskrajnu, vruću pustinju svoga mukotrpnog sna. Ovo je Grad što ga je život sebi stvorio kao najdražu igračku, dvorac i lutku, kutiju i konja, ogrlicu i torbicu, sličnu onim ženskim torbicama u kojim uvijek ima i više nego treba za ljudsku potrebu i ljupku taštinu. Ako u njemu i ne nađete ono što ste tražili, naći ćete zato ono što vam je neophodno, bez čega više nećete moći.