Henry Kissinger: Memoari I-II
Preuzeto s korica:
»... Sposobnost dra Kissingera, profesora povijesti na Harvardskom sveučilištu, uočili su prije Nixona i drugi državnici u SAD. Njegova lucidnost i analitičke sposobnosti, smjelost u povezivanju povijesti i sadašnjosti i procjena budućnosti - privlačili su pažnju vladajućih ličnosti Washingtona. I Nixon je, poput nekih drugih predsjednika SAD, imao ambicije da bude veliki predsjednik »najmoćnije« države svijeta, pa otuda i želja da u svoj najuži štab dobije profesora Kissingera, koji će raditi u njegovom 'officeu', u njegovoj sjeni, a da rutinske dužnosti ministra vanjskih poslova obavlja William Rogers, od koga je očekivao poslušnost ali ne i kreativnost.. .
Kissinger je bio dovoljno pametan da već u početku svoje karijere u Bijeloj kući ocijeni svoju delikatnu poziciju i mogućnosti koje mu se pružaju na dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost. To je onaj povijesni trenutak kada je trebalo formulirati novu vanjsku politiku SAD - u veoma složenim uvjetima toga vremena - kada je, sa što manje gubitaka, trebalo Ameriku izvući iz rata u Vijetnamu i izgraditi osnove za dominaciju Sjedinjenih Država u novim uvjetima. To je trenutak kada su se SAD odlučile za normaliziranje odnosa s NR Kinom, a istodobno nastojale osigurati povjerenje SSSR-a i ostvariti čvršću sveukupnu suradnju sa Zapadnom Evropom i Japanom; imati odriješene ruke prema svima, ali da svi ovise o SAD, i da svi ostanu međusobno odvojeni, u podređenom položaju, naročito ekonomskom, prema SAD...«