Lisičar Vicko: Tri dubrovačka otočića (Daksa, Sveti Andrija i Ruda)

Tri dubrovačka otočića (Daksa, Sveti Andrija i Ruda)

Lisičar Vicko

Vicko Lisičar: Tri dubrovačka otočića (Daksa, Sveti Andrija i Ruda)

Posveta Vicka Lisičara 

LISIČAR, Vicko, povjesničar (Stari Grad, 12. XII. 1879 — Dubrovnik, 23. III. 1938). Kao gojenac biskupskoga sjemeništa završio gimnaziju u Dubrovniku 1900, a bogoslovlje u Zadru 1904, kad je i zaređen za svećenika. Na službi u Maranovićima i Blatu, 1914. privremeno umirovljen (na liječenju u Tirolu), od 1915. vojni svećenik, od 1919. župnik u Kliševu, od 1929. na Lopudu te potkraj života u Dubrovniku. Bio počasni kanonik Dubrovačkoga kaptola i počasni konzistorijalni savjetnik biskupa J. M. Carevića. Istraživao je srednjovjekovnu dubrovačku povijest (Narodna svijest, NS, 1932–33, 1936, 1938, urednik 1936–38; Croatia sacra, 1933; Obzor, 1933; Dubrava, 1935–36; List Dubrovačke biskupije, 1935; Novo doba, 1935), dao prinose životopisima M. Pracata (NS, 1930, 1933) i N. Božidarevića (NS, 1932), povijesti Kliševa (NS, 1924) te Korčule i pelješkoga pomorstva (NS, 1934). U središtu zanimanja bila mu je povijest Elafitskih otoka (NS, 1920, 1924, 1930–32, 1934–35; List Dubrovačke biskupije, 1932–33, 1935; Dubrava, 1935); prikupljao je lopudske starine te napisao prve – popularne, ali utemeljene na građi, osobito iz dubrovačkoga arhiva – povijesne i kulturnopovijesne monografije Lopud (Dubrovnik 1931, njem. prijevod 1932), Koločep nekoć i sada (Dubrovnik 1932) i Tri dubrovačka otočića (Daksa, Sveti Andrija i Ruda) (Dubrovnik 1935). Objavio i knjižicu Obrana Korčule od Turaka 1571 (Dubrovnik 1934).