Abrahams Peter: Hrvojev misal /Missale Hervoiae

Hrvojev misal /Missale Hervoiae

Abrahams Peter

MISSALE HERVOIAE DUCIS SPALATENSIS CROATICO-GLAGOLITICUM 

Rukopis je sastavljen oko 1403. godine. Faksimil: Graz 1973. Potpuno izdanje faksimila u boji je i sadrži 494 stranice (247 listova) u originalnom formatu od 306 x 230 mm, tri cjelostranične minijature i gotovo na svakoj stranici po jednu manju minijaturu ili ukrašene incijale. Rubovi stranica su rezani sukladno originalu. Uvez: koža, u skladu s karakterom rukopisa,u zaštitnoj kutiji. Od ukupno 17 sačuvanih liturgijskih rukopisa iz 14. i 15. stoljeća, a koji su napisani na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku od posebnog je značenja rukopis Missale Hervoiae koji je u doba turske vladavine kao plijen iz Dalmacije donesen u Istanbul (Carigrad) gdje je i danas pohranjen u tamošnjem muzeju Topkapi Sarayi. Značajan je zbog toga što je najljepši i najbogatiji iluminirani kodeks u svojoj skupini, ali i zato što su poznata imena pisaca i primatelja rukopisa, koji je otkriven tek 1963. godine. U zabilješci na fol. 139 stoji, da je neki Burke bio odgovoran za izradu teksta. Koristio se uglavnom slovima glagoljice čiji je tvorac slavenski apostol Ćiril (9. stoljeće), a za čiju je strukturu odgovorna grčka minuskula i pojedini oblici orijentalnog pisma. Sve do Novoga doba ovo se pismo koristilo u liturgijskom području na hrvatskim otocima i priobalju sjevernog Jadrana. Osoba visokog ranga za koju je ovaj bogatio ukrašen misal bio izraðen bio je Hrvoje Vukačić Hrvatinić, herceg splitski i namjesnik kralja Ladislava Napuljskog u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni. Na dva lista ispisana posveta vodi k tom čovjeku, koji je za vrijeme nastajanja kodeksa – 1402. do 1403.g. – bio na vrhuncu svoje moći: fol 244 prikazuje hercega na koju; na suprotnoj stranici prikazan je obiteljski grb. Pored treće cjelostrane minijature (razapinjanje Isusa) nalaze se još 93 slike različitih veličina. Biblijski prikaz iz Starog i Novog zavjeta, sveci i mjesečne alegorije dopunjuju dijelove teksta i kalendar misala, iz čije je strukture vidljiv razvoj latinskog liturgijskog kodeksa (doduše s jakim bizantskim elementima). Rimski narodni misal, najprije ujednačen od pape Grgura a potom od franjevaca, bio je podloga za sve hrvatsko-glagoljaške liturgijske rukopise. Mnogobrojna južno-talijanska imena na svetim misama i kalendaru, kao i stil minijatura, upućuje na kodeks iz umjetničkih krugova sa kraljevskog dvora Anjou, pod kojim je tada bila i Dalmacija, a s kojim je herceg Hrvoje održao dobre odnose. Posebice u kartološkom cirkusu na ikonografijama i kompozicijama prikaza ističe se karakteristično stapanje orijentalno-bizantske i rimske umjetničke tradicije. Nasuprot uzorima slobodniji oblici stvaralaštva nalaze se u mnogobrojnim inicijalima, čiji je temeljni element – svezak – dopunjen čvorovima, vegetabilnim, zoomorfijskim i antropomorfnim motivima. U spoju istočnih i zapadnih principa za strukturiranje slike i sadržaja leži posebna vrijednost Hrvojevog misala, ali je istovremeno zbog uporabe glagoljice i redakcije koja nešto odstupa od Missale Romanum jako zanimljiva i za filologiju i povijest književnosti.

2. KNJIGA: Transkripcija i komentar - platneni uvez
Hrvatskoglagoljski Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića,
Transkripcija i komentar: Biserka Grabar, Anica Nazor, Marija Pantelić, urednik Vjekoslav Štefanić,
Mladinska knjiga - Ljubljana, Staroslavenski institut - Zagreb, Akademische Druck- u. Verlagsanstalt - Graz, 1973.