Luhmann Niklas: Ljubav kao strast

Niklas Luhmann: Ljubav kao strast

Ovdje izložena istraživanja semantike „ljubavi" kombiniraju dva različita teorijska konteksta. Ona se, s jedne strane, nalaze u sklopu radova iz sociologije znanosti koji se bave prelaskom tradicionalnih u moderne oblike društava. Drugi radovi o ovoj temi su objavljeni pod naslovom „Društvena struktura i semantika" (2 toma, Frankfurt 1980, 1981) i moja je namjera da nastavim upravo ova istraživanja. Ona polaze od teze da prelazak društvenog sistema iz stratificiranog u funkcionalno diferencirani sistem proizvodi duboke promjene u idejnom nasljeđu semantike, koje omogućavaju društvu kontinuitet u njegovoj vlastitoj reprodukciji i povezivanje jednog delanja s drugim. U tijeku evolutivnih transformacija ove vrste uspješno se mogu umnožavati riječi, floskule, znanja i iskustvene teoreme; ali one mijenjaju svoj smisao, svoju selektivnost, svoju sposobnost za povezivanje iskustava i za otvaranje novih perspektiva. Premješta se težište iz koga se upravlja smisaono složenim operacijama; na taj način idejno bogatstvo može, samo ukoliko je dovoljno veliko, pripremiti, provesti i dovoljno brzo učini shvatljivim duboke promjene u društvenim strukturama. Zahvaljujući ovoj pomoći, strukturalne transformacije se mogu relativno brzo ostvariti, često upravo na revolucionaran način, a da pri tom ne moraju odmah ostvariti sve svoje pretpostavke.

Drugi kontekst zahvaćamo stavovima u prilog teorije simbolički generaliziranih medija komunikacije. U skladu s tim, ovdje se ljubav neće obrađivati kao osjećanje, ili će to biti samo uzgred, već kao simbolički kod koji nas obaviještava o tome kako čovjek može uspješno komunicirati čak i u slučajevima u kojima se to čini nevjerojatnim. Kod ohrabruje stvaranje odgovarajućih osjećanja. La Rochfoucauld smatra da bez njega većina ne bi čak uopće dosegla takva osjećanja. A Engleskinje koje su nastojale biti u skladu s previktorijanskim romanima morale su čekati vidljive znakove bračne ljubavi prije nego što su smjele svjesno otkriti što je ljubav. Dakle, ne radi se o čistom pronalasku sociološke teorije, već o stanju stvari o kome se već duže razmišlja u semantici ljubavi. Teorija mu pruža samo korisnosti apstrakcije, omogućuje usporedbu s potpuno drukčijim stanjima stvari kao što su, primjerice, moć, novac i istina; na taj način ono dobiva dodatna saznanja i pokazuje da ljubav nije anomalija već sasvim normalna nevjerojatnoća.