Pischel Gina: Opća povijest umjetnosti I-III.

Opća povijest umjetnosti I-III.

Pischel Gina

Gina Pischel: Opća povijest umjetnosti I-III

Kao što se tokovi ljudske povijesti, s njihovim borbama i njihovim ostvarenjima, odvijaju tisućljećima, tako u jednako širokim vremenskim rasponima cvate i umjetnost, taj spontani izraz i potreba čovječanstva. Toliko je to neodoljiva potreba da nema trenutka ljudskog života, ma koliko bio težak, koji nije zauzet umjetničkim stvaranjem.
U trima svescima ove »Opće povijesti umjetnosti« bit će prikazan - prema vremenskom slijedu i odvojeno prema sredinama - dug put graditeljskih, urbanističkih, slikarskih i kiparskih oblika kao i oblika primijenjenih umjetnosti. Htjeli smo, iako tek u glavnim crtama, vrednovati umjetnički oblik kao jedinstvenu i apsolutnu pojavu, tj. kao nosioca i navjestitelja izražajne vrijednosti, uvijek nove i drugačije. Ali istovremeno smo ga željeli gledati u njegovu povijesnom ambijentu, u rastu civilizacije iz koje je potekao, u njegovu odazivu potrebama i problemima danog vremena i dane civilizacije, iako, i to svjesno, nismo htjeli promijeniti u povijest civilizacije ovo što jest i što želi ostati povijest umjetnosti.
Svaki svezak obuhvaća drugačiji vremenski raspon. Luk vremena koji pokriva ovaj prvi svezak nerazmjerno je veći od ostalih, mjeri se tisućljećima. Polazimo upravo iz kruga izvan povijesnog vremena, od prvih očitovanja onoga što u najudaljenijim prethistorijskim razdobljima moramo nazvati umjetnošću, da bismo doprli do prevrata koje su nakon pada Rimskog carstva izazvale provale barbara. Ali na tisućljeća se računaju povijesne civilizacije Mezopotamije, Egipta, Kine i Indije, koje odgovaraju razmjerno kratkom razdoblju sredozemne klasike - bitnom u stvaranju mjerila i vrednota čitave zapadne civilizacije, iako se toj klasici obično žele pridodati i njezine kršćanske, bizantske i barbarske preobrazbe.
Drugi svezak obuhvaća vidove povijesti zapadne umjetnosti u europskom opsegu, u razdoblju od karolinške do talijanske, flamanske i njemačke renesanse, pa mu je povijesni excursus kraći, između IX i XVI st. Ali se radi o istraživanju stvaralačkog iskustva koje sačinjava ono što zovemo zapadnom civilizacijom i što je od temeljne važnosti za razvitak našeg vlastitog umjetničkog iskustva, kako u formiranju struktura tako i u postavljanju problema.
Treći svezak, najzad, ograničit će razmatranje na tri i pol stoljeća, između početka XVII st. i današnjeg vremena: to je vremenski kraće razdoblje ali krajnje nabijeno - osim zbog objektivne promjene samih temelja civilizacije, također zbog nove umjetničke problematike, zbog toga što prevladavaju pojmovi klasiciteta, zbog pojave slobodnog i individualnog umjetničkog djelovanja koje nameće unutarnje potrebe izraza, doživljavane možda slobodnije i dublje.