Bonifacij Natale: Sito particolare dil contado di Sebenico

Natal Bonifacij: Sito particolare dil contado di Sebenico

Veličanstven otisak, tiskan na papiru s rebrastom strukturom (*laid paper*) iz tog razdoblja, s vodenim znakom „štit sa ljestvama i zvijezdom sa šest krakova” (Woodward br. 244–250), sa sačuvanim rubovima i u izvrsnom stanju očuvanosti. 
Izuzetno rijetko djelo; poznat je samo jedan primjerak ovog prvog izdanja te svega devet primjeraka u institucijskim zbirkama za drugu inačicu (s uklonjenom ili djelomično uklonjenom oznakom): Chicago, Newberry Library; Milano, Bertarelli; Modena, Biblioteca Estense; München, Bayerische Staatsbibliothek; Pariz, Bibliothèque Nationale; Rim, Alessandrina; Salzburg, Universitätsbibliothek; Torino, Archivio di Stato; Venecija, Museo Correr (izvor: *Cartografia e topografia italiana del XVI secolo*, str. 1392). 
 

Anonimna karta šibenskog područja i srednje Dalmacije, koju Meurer pripisuje Šibenčaninu Martinu Roti-Koluniću - vjerojatno se pritom oslanjajući na tvrdnju Roberta Almagiàa: „iako na primjercima koje sam vidio nema Rotinog potpisa, ona zasigurno pripada njemu”. 

Ograđujući se od Meurerova mišljenja, iz stilskih razloga ovo djelo pripisujemo graveru Natalu Bonifaciju (Božo Bonifačić, Natale Bonifacio da Sebenico), koji je također bio rodom iz Šibenika. 
Karta naime uvelike podsjeća na druge Bonifacijeve kartografske radove, osobito u pogledu izvedbe kartuše. Posebnost ovog djela jest oznaka u donjem lijevom kutu, *Ad sign: Colunt.*, koja upućuje na tiskaru Paola Forlanija; potonji je u ovom slučaju možda sudjelovao u izradi kao nakladnik. 

Mjesto tiskanja navedeno u kartuši – *in Sebenico MDLXX* – navodi nas na zaključak da je Bonifacio pripremio bakroreznu ploču u svom rodnom gradu ili barem imao namjeru ondje je otisnuti. Iako se ne može isključiti postojanje ranog izdanja otisnutog u Šibeniku, vjerojatno je da je Bonifacio, nakon što je odustao od prvotnog plana, tiskanje povjerio Forlaniju. 
Prema Meureru, postoji i probni otisak bez Forlanijeve oznake; ipak, čini se jasnim da je riječ o kasnijem probnom otisku kod kojeg je oznaka uklonjena struganjem, a njezini su tragovi još uvijek vidljivi na otisku (usp. S. Bifolco, F. Ronca, *Cartografia e topografia italiana del XVI secolo*, 2018.: tab. 641). 

Natale Bonifacio (1538. – 1592.) rođen je u Šibeniku, u plemićkoj obitelji, u vrijeme vlasti Mletačke Republike. O njegovim ranim godinama malo se zna, no oko 1570. godine djelovao je u Veneciji; tom razdoblju pripadaju brojne karte (datirane između 1568. i 1570.) koje su kasnije uvrštene u djelo *Civitatum aliquot insignorum et locorum magis monitorum exacta delineation cum additione aliquot Insularum principalium*, što su ga priredili Ferrando Bertelli (1568.) i Donato Bertelli (1574.). 
Od 1575. godine boravio je u Rimu, gdje je izradio brojne bakroreze. Među njima valja istaknuti *Cristo Benedicente* (Krist koji blagoslivlja), poznat u trima inačicama (Lafreri, Duchetti i Orlandi), te *Toro Farnese* (Farneški bik), posvećen Alessandru Farneseu, koji je objavio Duchetti i uvrstio ga u zbirku *Speculum Romanae Magnificentiae*. Na djelima koja je gravirao često stoje samo inicijali N.B.f(ecit), dok se na drugima – poput karte Kalabrije autora Prospera Parisija (1589.) – potpisivao kao *Natalis Bonifacius Sabenice incidebat Romae*. 

Paolo Forlani (aktivan u Veneciji između 1560. i 1574.) rođen je u Veroni, vjerojatno u trećem desetljeću 16. stoljeća. Već je u mladosti pokazao sklonost crtanju i umjetnosti te je napustio Veronu i preselio se u Veneciju, gdje je izučio tiskarsku vještinu – posebice bakrorez – i postao vrlo vješt majstor. U gradu na laguni otvorio je 1560. godine vlastitu radionicu, isprva registriranu pod nazivom *Al segno del pozzo* (Kod znaka bunara), kako proizlazi iz nekih njegovih djela. Od 1566. djelovao je na lokaciji *Merzaria al segno della colonna* (Merzaria kod znaka stupa), a od 1569. na lokaciji *Merzaria al segno della nave* (Merzaria kod znaka broda). 
Forlani je održavao poslovne veze s vodećim tadašnjim izdavačima kartografske građe, među kojima su bili Antonio Lafreri, obitelj Bertelli i drugi. Osim što je bio nadaren bakrorezac, odlikovala ga je i brzina izvedbe – kvaliteta koja mu je omogućavala da istovremeno radi za različite izdavače i izradi velik broj djela. Woodward Forlaniju pripisuje stotinjak djela, od kojih većina, međutim, nije potpisana. Između 1560. i 1567. godine Forlani je surađivao s Ferrandom Bertellijem (za kojeg je izradio desetak bakroreza), kao i s Camociom, Bologninom Zaltierijem i Duchettijem. Ipak, za njegovu je profesionalnu djelatnost iznimno važna i vrijedna bila suradnja s Giacomom Gastaldijem, za kojeg je izradio trinaest karata. 
Godine 1567. Forlani je objavio i stavio na tržište djelo *Il primo libro delle città et fortezze principali del mondo* (Prva knjiga o glavnim gradovima i utvrdama svijeta), čije su bakrorezne ploče kasnije prešle u vlasništvo Bolognina Zaltierija. 
Vjerojatno je preminuo tijekom epidemije kuge koja se Venecijom širila od 1575. godine. U djelu *Cartografia e topografia italiana del XVI secolo* tu smo kartu pripisali Bonifaciju i Paolu Forlaniju. Postoji i druga pretpostavka – s obzirom na to da je Forlani do 1569. djelovao pod znakom stupa, a nakon toga njegov znak postaje znak broda...