Ante Škobalj i knjiga „Obredne gomile“

Ante Škobalj i knjiga „Obredne gomile“

Bio je župnik, profesor, publicist, istraživač kulturne baštine i pučke duhovnosti.  Veći dio života proveo je u istraživanju lokalne povijesti, običaja i sakralne topografije. Surađivao je s više kulturnih društava, muzeja i sveučilišta, a često je predavao i održavao radionice o usmenoj tradiciji i duhovnom nasljeđu Mediterana.

Ante Škobalj rođen je 2. srpnja 1914. u Dućama kraj Omiša, a umro 19. rujna 2000. u Splitu.  Teološki fakultet završio je 1938.  Kao  župnik je djelovao u različitim mjestima Splitske nadbiskupije, a najduže u Jesesnicama (1945.–1967.).  Bio je aktivan u pastoralnom i kulturnom životu — lokalni zapisi i sjećanja na njega govore o velikom utjecaju na mještane i o ulozi „učitelja i uzora“. Postoje tekstovi (sjećanja) koji navode njegovu dugogodišnju prisutnost u lokalnoj zajednici i pastoralni angažman u najtežim poslijeratnim godinama. Škobalj je bio poliglot (vladao je staroslavenskim, grčkim i latinskim), a osim znanstvenog interesa, bio je i umjetnički angažiran kao slikar, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, skladatelj, scenarist, klesar, drvorezac, kulturni radnik. To objašnjava i zašto su mu interpretacije često kombinacija „znanstvenog“ i „umjetničkog“ senzibiliteta — interes za simboliku, ikonografiju i ritualnu estetiku. Takva interdisciplinarnost čini njegov rad atraktivnim široj publici, ali istovremeno otvara pitanja o znanstvenoj preciznosti. 

Ključne točke njegova djelovanja:

• Terenska istraživanja u Dalmaciji, Hercegovini i Lici
• Sudjelovanje u obnovi tradicijskih obreda i lokalnih proslava povezanih s brdskim svetištima
• Kontakti s arheolozima, franjevcima i etnolozima koji su dijelili interes za spajanje duhovnog i kulturnog sloja baštine
• Putovanja u Grčku, Italiju i Bliski istok radi proučavanja sličnih sakralnih krajolika

Ante Škobalj intrigira ljude različitih profila jer je spajao znanost, mistiku i poeziju, ostajući pritom utemeljen u konkretnom, lokalnom iskustvu. Za jedne je istraživač tradicije, za druge duhovni tumač prostora, a za treće – kulturni most između starog i novog svijeta.


O čemu je pisao

Pisao je mnogo o temama iz starije hrvatske povijesti, religije, običaja, vjerovanja. Posebno se bavio dvostrukim crkvama, razvojem oltara, štovanjem relikvija, odnosom kršćanstva prema poganstvu, obrednim gomilama, stećcima, gradinama. Osim njegova najznačajnijeg djela Obredne gomile,  napisao je i druge knjige / članke, zadnje je djelo Svjedočanstva (1999.) koje je zbirka njegovih istraživanja o vjeri predaka. Također se bavio romanesknim pisanjem („Izlaz iz svemira“) i umjetničkim aktivnostima (mozaici, kiparstvo, slike). Njegov je rad intrigantan zato što je spajao discipline koje se često drže odvojenima (arheologija, teologija, folklor, povijest). Njegove ideje su često bile hrabre, nekonvencionalne, izazivajući i pohvale i kritike i pokrećući rasprave, što je važno za akademske i šire kulturne diskusije. Škobalj predstavlja glas koji insistira na važnosti kulturno-duhovne baštine i preciznih tragova u zemlji koja je prošla kroz mnoge promjene – političke, ideološke, društvene. Njegov je rad posebno značajan u kontekstu hrvatskog nacionalnog identiteta u smislu vraćanja pažnje na starije slojeve (poganske, predkršćanske) i na kontinuitet koji nekad biva zanemaren.

Što je knjiga Obredne gomile

Pun naslov djela glasi: Obredne gomile: na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji. Prvo izdanje  bilo je u vlastitoj nakladi 1970. godine u Svetom Križu na Čiovu, pretisak je objavila Matica hrvatska, ogranak Trogir 1999., dok je novo izdanje objavila Fortuna (Antikvarijat Biblos), Zagreb 2025.

Knjiga Obredne gomile rezultat je dugogodišnjeg terenskog, povijesnog i antropološkog istraživanja svetih mjesta, običaja i predaja povezanih s prapovijesnim humcima (gomilama) na prostoru Dalmacije, Like i šireg balkanskog područja. Škobalj pristupa temi interdisciplinarno — kombinirajući arheologiju, etnologiju, mitologiju i duhovnu antropologiju — s ciljem da prikaže kontinuitet između drevnih pogrebnih i kultnih običaja i kasnijih pučkih vjerovanja i obreda.

• Njegova temeljna teza jest da gomile nisu bile samo grobni spomenici, nego sveti prostori posvećeni ciklusu života, smrti i ponovnog rađanja — mjesto gdje se dodiruju zemaljsko i nebesko, materijalno i duhovno. 
• Postoji značajan kulturno-religijski kontinuitet između predkršćanskih i kasnijih razdoblja na prostoru Dalmacije i susjednih krajeva; predkršćanske strukture i rituali nisu jednostavno nestali nego se transformirali u nove oblike štovanja i običaja.
• „Obredne gomile“ (tumuli i drugi spomenici) imaju ritualno/ceremonijalno značenje koje treba čitati kroz arheologiju i simboliku, a ne samo kao grobne humke.
• Dualizam, magija i narodni rituali su trajni element u duhovnom životu naroda te utječu na način kako su kršćanski obredi organizirani (npr. razvoj oltara, štovanje relikvija, „dvostruke crkve“ (oni objekti koji imaju dvije crkvene lađe / dvije kulture / dva stila). 

Struktura i tematski slojevi

1. Uvod – objašnjava pojam i funkciju gomila, te metodologiju istraživanja (spoj terenskog rada, usmene predaje i arhivskih izvora).
2. Mit i zemlja – povezanost drevnih božanstava plodnosti, vode i sunca s obrednim točkama u krajoliku.
3. Grobnice i svetišta – analiza arheoloških ostataka i njihova reinterpretacija kroz obredne funkcije.
4. Pučka pobožnost i pretkršćanski tragovi – kako su se stari običaji prilagodili kršćanskom okviru.
5. Suvremeni odjeci – tragovi starih vjerovanja u današnjoj kulturi, toponimiji i simbolici mjesta.

Recepcija i komentari stručnjaka

• Arheolozi ističu da knjiga donosi vrijedne terenske bilješke i hipoteze koje potiču nova istraživanja, iako Škobaljev pristup nije strogo akademski.
• Etnolozi i kulturni antropolozi cijene njegov osjećaj za simboliku i duboku povezanost ljudi s krajolikom.
• Teolozi i povjesničari religija nalaze zanimljiv most između poganskih kultova i kršćanske pučke pobožnosti.
• Likovni i književni kritičari ističu da knjiga, iako znanstvena, ima gotovo poetsku dimenziju – Škobalj piše slikovito i s dubokim poštovanjem prema prošlosti.
• Škobalj radi interdisciplinarno: koristi arheološke nalaze i terenska zapažanja, starije izvore i crkvenu literaturu, pa donosi povijesno-teološke interpretacije. Knjiga sadrži i opširnu bibliografiju i indeks (što je korisno za daljnja istraživanja). U predgovorima i opisima navodi se da je djelo nastalo na temelju autorovih opsežnih studija terena i proučavanja lokalnih spomenika. Knjiga je važna  i zato što donosi novo čitanje arheoloških nalaza u svjetlu mitoloških i simboličkih značenja, povezuje pretkršćanske obrede s kasnijom pučkom tradicijom (npr. obredi na blagdan sv. Ilije, običaji paljenja svijeća na brdima, procesije oko humaka), ukazuje na kulturni kontinuitet koji je često zanemaren u akademskim interpretacijama. No, knjiga nije namijenjana samo stručnoj publici nego i široj čitalačkoj publici zainteresiranoj za duhovnost, povijest i kulturu prostora, kao i za naše korijene, religijsku i nacionalnu povijest.

Ukratko, Škobalj intrigira ljude različitih profila jer je spajao znanost, mistiku i poeziju, ostajući pritom utemeljen u konkretnom, lokalnom iskustvu. Za jedne je istraživač tradicije, za druge duhovni tumač prostora, a za treće – kulturni most između starog i novog svijeta.

Kultno djelo Ante Škobalja “Obredne gomile" potražite u našem webshopu! 
 
Pripremio: Daniel Glavan