Iz medija

Post

Gabriel Garcia Marquez: „Uvijek ostaje nešto za voljeti."

Gabriel Garcia Marquez rođen je 1927. u provincijskom, uspavanom gradiću Aracataca, smještenom u tropskom području sjeverne Kolumbije, između planina i Karipskog mora. S roditeljima nema blizak odnos, a iako ima jedanaestero braće i sestara, odgojen je kao jedino dijete. Odrasta uz baku, vrsnu pripovjedačicu, koja je vjerovala u magiju i djeda, umirovljenog pukovnika iz građanskog rata te velikog protivnika svih oblika tiranije. Tijekom sazrijevanja inteligentni i sramežljivi dječak često sluša teške priče o životima potlačenih radnika. Naime, u njegovom rodnom kraju strane kompanije kontroliraju proizvodnju banana još od kraja 19. stoljeća, a poslodavci ne osiguravaju dobre radne uvjete svojim zaposlenicima, domaćim ljudima. Vrijedi obratiti pažnju na ovu činjenicu s obzirom na to da je Marquez cijeli život bio veliki kritičar zapadnog postindustrijskog kapitalizma. Kada je postao tinejdžer obitelj ga, što je bio često slučaj s tamošnjim dječacima, šalje u Bogotu na školovanje. U glavnom gradu Kolumbije, Marquez počinje strastveno gutati svjetsku književnost.

Post

Knut Hamsun - mogu li se politički stavovi pisca odvojiti od njegovog književnog djela?

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Knut Hamsun, rođen je 1859. godine u Norveškoj. Kada je navršio pet godina obitelj se preselila na sjever zemlje, a specifičan krajolik tog podneblja i ruralna zajednica ostavili su snažan dojam na mladog pisca. Kasnije će to posebno doći do izražaja u Hamsunovim knjigama jer je upravo odnos između pojedinca, kulture i prirode glavna tema njegovih romana. Još kao dječak odvojio se od obitelji te je otišao živjeti kod svog ujaka kako bi mu pomogao oko rada u pošti koju je vodio. Međutim, nije došao u podržavajuću sredinu, naime, rođak ga je tukao i izgladnjivao. Zbog tog je odnosa Knut, prema vlastitim riječima, čitav život imao problema s mentalnim zdravljem. Ipak, uspio je napustiti loše okruženje, a uzdržavao se radeći raznolike poslove. Bio je postolarski šegrt, klesar, učitelj te u jednom trenutku i vozač tramvaja. Počeo je pisati s otprilike osamnaest godina. Norvežanin je pionir psihološkog romana, a kako bi dočarao ono što se događa u umu protagonista, u svojim djelima koristio je tehniku struje svijesti, odnosno likovi razgovaraju sami sa sobom.

Post

Potraga za smislom Hermanna Hessea kroz istočnjačku filozofiju, jungovske arhetipove i zapadnjački individualizam

Budući da je odrastao u kršćanskom okruženju usmjeravali su ga na to da se i sam priključi službi te su ga poslali na školovanje u sjemenište. Hermann se tamo nije baš najbolje snašao. Ubrzo je počeo patiti od nesanice i kroničnih glavobolja. Odveden je pastoru na liječenje, no zdravlje mu se dodatno pogoršalo zbog neuzvraćene ljubavi prema svećenikovoj kćeri koja ga je dovela gotovo do ruba samoubojstva. Slomljen, odlazi u sanatorij. Nasreću, nakon nekoliko mjeseci Hesse se uspio oporaviti te je, zbog dobrog vladanja, otpušten. Ljudi oko njega vrlo su brzo shvatili kako je riječ o iznimnom književnom talentu. Naime, još kao mladić s lakoćom je slagao rime te je, po uzoru na brata koji se pobunio protiv obitelji tako što je upisao glazbeni konzervatorij, odlučio da želi biti pisac. U pismu suprugu njegova majka Marie jednom je prigodom napisala: "Mali ima život u sebi, nevjerojatnu snagu, snažnu volju i, za svoje četiri godine, doista zadivljujući um.“

Post

J.D. Salinger povučeni buntovnik

Iako danas riječi poput „prokletnik“ ili „kopile“ ne zvuče toliko intrigantno, pedesetih godina 20-og stoljeća takav je govor bio zabranjen u školama diljem svijeta. Štoviše, učitelji su ostajali bez posla zbog stavljanja te knjige na popis lektire. Stil pisanja američkog književnika karakterizira osebujna upotreba dijaloga i fokus na unutarnji život nositelja radnje. Koristi svakodnevni jezik, rečenice obično variraju u dužini, te na taj način zapravo oponaša prirodne govorne obrasce. Kraće rečenice donose trenutke uvida, a one duže opisuju tijek misli aktera, otkrivajući njihove unutarnje dijaloge i emocionalna stanja.

Post

Haruki Murakami prosvjetljenje na bejzbolskoj utakmici

Jednog travanjskog poslijepodneva, dok je gledao bejzbolsku utakmicu na stadionu, Harukija Murakamija preplavio je snažan osjećaj da može napisati roman. Tog dana u njegovom se životu sve promijenilo. Otišao je kući i počeo pisati. Japanski književnik rođen je 1949. godine u Kyotu, tijekom baby booma nakon Drugog svjetskog rata. Strast za pisanjem vjerojatno je naslijedio od roditelja koji su bili profesori japanskog jezika. U članku iz 2019. godine Murakami je podijelio sjećanje na svog oca Chiakija. Svako jutro, prije doručka, sjedio je ispred svog budističkog svetišta i zatvorenih očiju recitirao molitve. Kada ga je Haruki upitao zbog čega to radi, otac mu je odgovorio kako moli za sve one koji su poginuli u ratu.

Post

Milan Kundera: “Svatko čiji je cilj „nešto više“ mora očekivati da će jednog dana patiti od vrtoglavice.“

Pisac je odrastao okružen glazbom, književnošću i umjetnošću. Roditelji su prepoznali njegove talente te su mu usadili ljubav prema učenju. Volio je čitati i promatrati svijet oko sebe. Odrastao je u politički nemirnim vremenima, koja su značajno utjecala na njega, pa je utjehu i inspiraciju pronalazio u djelima velikih književnika poput Dostojevskog, Kafke i Camusa. Prema nekim biografima Kundera je izuzetno teško donosio odluke u životu, a uzrok te neodlučnosti bio je u njegovom djetinjstvu, odnosno zahtjevnom ocu koji je u svemu tražio savršenstvo. Drugi pak kažu kako je pisac obožavao svog oca te kako bi ga biografije u kojima je taj odnos drukčije prikazan strahovito povrijedile. „Biti pisac znači otkriti istinu.“ Milan Kundera Bolji poznavatelji lika i djela velikog književnika opisuju ga kao privatnu osobu s malim krugom bliskih prijatelja. Cijenio je samoću i kontemplaciju.

Post

Franz Kafka genij koji nije vjerovao u svoj književni talent

Djetinjstvo je proveo u samoći okružen dadiljom, kuharicom i sluškinjom. Patio je zbog prepuštenosti samom sebi, kao i zbog nedostatka emotivne povezanosti s roditeljima koji su većinu vremena provodili radeći u svojoj trgovini. Franzov otac bio je iznimno autoritaran, a blaga majka nije bila dovoljno jaka da mu se suprotstavi. Iako se pisac snažno poistovjećivao s majčinom rodbinom, zbog njihove duhovnosti, delikatne fizičke konstrukcije i melankolične naravi, s majkom nije bio blizak. Odrastajući u takvim okolnostima Kafka se počeo povlačiti od vanjskog svijeta u svijet mašte. Oba roditelja nisu imala razumijevanja za to što je njihov sin posvećen pisanju, smatrajući kako je riječ o neprofitnoj i „nezdravoj“ profesiji.

Prikazano 1 do 9 od 32 rezultata

Top