Knut Hamsun - mogu li se politički stavovi pisca odvojiti od njegovog književnog djela?
“Protjerat ću svoje misli ako opet pomisle na tebe, i isčupat ću si usne ako još jednom izgovore tvoje ime. Sada, ako zaista postojiš, reći ću ti svoju posljednju riječ u životu ili u smrti, kažem ti zbogom.” Iz romana “Glad“
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Knut Hamsun, rođen je 1859. godine u Norveškoj.
Kada je navršio pet godina obitelj se preselila na sjever zemlje, a specifičan krajolik tog podneblja i ruralna zajednica ostavili su snažan dojam na mladog pisca.
Kasnije će to posebno doći do izražaja u Hamsunovim knjigama jer je upravo odnos između pojedinca, kulture i prirode glavna tema njegovih romana.
“Moj dom je bio siromašan, ali beskrajno dragocjen.” Knut Hamsun
Još kao dječak odvojio se od obitelji te je otišao živjeti kod svog ujaka kako bi mu pomogao oko rada u pošti koju je vodio. Međutim, nije došao u podržavajuću sredinu, naime, rođak ga je tukao i izgladnjivao. Zbog tog je odnosa Knut, prema vlastitim riječima, čitav život imao problema s mentalnim zdravljem.
Ipak, uspio je napustiti loše okruženje, a uzdržavao se radeći raznolike poslove. Bio je postolarski šegrt, klesar, učitelj te u jednom trenutku i vozač tramvaja.
Počeo je pisati s otprilike osamnaest godina. Norvežanin je pionir psihološkog romana, a kako bi dočarao ono što se događa u umu protagonista, u svojim djelima koristio je tehniku struje svijesti, odnosno likovi razgovaraju sami sa sobom.
U 20-om stoljeću takav način pisanja povezivat će se, među ostalim, s Virginijom Woolf, Jamesom Joyceom, Hermannom Hesseom te Franzom Kafkom.
Također, kada govorimo o njegovom književnom utjecaju, valja prenijeti i izjavu poljsko-američkog autora Isaaca Bashevisa Singera koja glasi: „Cijela moderna škola fikcije u dvadesetom stoljeću proizlazi iz Hamsuna. Oni su u potpunosti bili Hamsunovi učenici: Thomas Mann i Arthur Schnitzler, pa čak i američki pisci kao što su Fitzgerald i Hemingway.“
Simpatizer Nacističke Njemačke
Tijekom Drugog svjetskog rata, Knut Hamsun, čvrsto je zagovarao nacional-socijalizam te se zalagao za njemačku invaziju na Norvešku.
Podržavao je kvislinšku vladu te pridonosio deportaciji ljudi u logore smrti.
Također, kako bi dokazao lojalnost nacistima, osobno je svoju Nobelovu nagradu uručio Goebbelsu, njemačkom ministru propagande.
Nažalost, do kraja života nije požalio zbog svojih postupaka. Stoga se postavlja opravdano pitanje može li se pisca kao osobu odvojiti od njegovog djela? Što se tiče književnih kritičara, u ovom slučaju, odgovor je da.
Hamsun je kao autor, smatraju znalci, toliko kvalitetan da ga treba čitati, bez obzira na to što je imao, najblaže rečeno, zastrašujuće političke stavove.
Književna djela Knuta Hamsuna
Fotografija: Marijana Matijević
Blagoslov zemlje
Radnja romana odvija se u Norveškoj. Isak, glavni lik, nije baš veliki mislilac, ali je vrijedan radnik. Ima vrlo jasan cilj; obrađivati zemlju, stvoriti dom te zasnovati obitelj.
Knjiga je na neki način oda prirodi te u isto vrijeme kritika industrijalizacije i takozvanog napretka modernog društva. Pisac nas podsjeća na ono što je zapravo potrebno za dobar život, a to je dom, ljubav te ljepota dana koji prolaze.
Ovo izdanje knjige „Blagoslov zemlje“, izdavačke kuće „Šareni dućan“, preveo je naš pjesnik Antun Branko Šimić.
Glad
Fotografija: Marijana Matijević
Klasik moderne svjetske književnosti smješten u 19. stoljeće. Glad je priča o norveškom umjetniku koji luta ulicama Kristianije, današnjeg Osla, i živi na rubu egzistencije.
Riječ je o autobiografskom djelu u kojem autor progovara o očaju i siromaštvu izgladnjelog pisca. Mladić traži inspiraciju dok očajnički pokušava spojiti kraj s krajem. Život u gradu je nemilosrdan. Nema posao, niti prijatelje. Sam je, bez ičije pomoći.
Knut Hamsun čitateljima, s malo ironije i puno duhovne snage, predstavlja svoju tešku životnu priču koja veliča ljudsko dostojanstvo, čak i u trenucima čovjekovih najvećih iskušenja.
Misteriji
Johan Nilsen Nagel, tajanstveni je stranac koji se iznenada, jednog ljeta, pojavi u malom norveškom, obalnom gradu. Jednako tako odjedanput, iz vedra neba, i nestane.
U međuvremenu za sobom podigne puno prašine ostavljajući snažan dojam na tamošnju zajednicu. Najveći misterij u romanu je upravo Nagel, točnije, pitamo se kakva je njegova prava osobnost, te kakve namjere zapravo ima.
Glavni lik je pun kontradikcija. S jedne strane je skroman i pravedan, a s druge pokvaren te arogantan. Donosi utjehu povrijeđenima, međutim postoji i njegova mračna strana.
Pan
Fotografija: Marijana Matijević
Poručnik Thomas Glahn, lovac i bivši vojnik, živi sam u kolibi usred šume sa svojim vjernim psom Ezopom.
Život mu se uvelike mijenja kad upozna Edvardu, djevojku u koju se zaljubljuje. Privlačnost je jaka i obostrana. Međutim, kako se odnos razvija, među njima ima sve više ljubomore, zamjeranja i nerazumijevanja.
Roman, ukratko, govori o tome na koji način neuzvraćena ljubav utječe na ljudsku psihu.
Prema mnogim književnim kritičarima riječ je o Hamsunovom najljepšem i umjetnički najsavršenijem djelu.
Po zaraslim stazama
Fotografija: Marijana Matijević
Hamsun je ovu knjigu napisao kao devedesetogodišnjak, u vrijeme kada je boravio u pritvoru čekajući suđenje za izdaju, za koju je optužen radi suradnje s nacistima.
Pripovijedajući u prvom licu, pisac opisuje događaje od svog uhićenja u svibnju 1945. do izricanja presude u lipnju 1948. godine.
Opisuje susrete s ljudima, sjećanja iz djetinjstva, te iznosi razmišljanja o situaciji u kojoj se nalazi u tom trenutku. Iako je pokazivao otvorenu simpatiju prema zloglasnom njemačkom režimu, sljedećim se riječima, nobelovac, pokušao opravdati i dokazati svoju nevinost.
„Ono što me tereti – jedino su i samo moji članci po novinama. Nema ničega drugog što bi mi se moglo predbaciti. Utoliko je moj račun vrlo jednostavan i jasan. Nikoga nisam prijavio, nisam sudjelovao ni na kakvim sastancima…”
Victoria
Riječ je o jednom od najpoznatijih norveških ljubavnih romana. Johannes, mlinarov sin, se zaljubljuje u Victoriju, kćer osiromašenog zemljoposjednika.
Odvojeni klasnim razlikama te suočeni s pritiskom okoline, dvoje mladih u iznimno su složenom odnosu. U jednom momentu se vole, dok si u drugom nanose bol. „Traže se“, žele biti zajedno, ali nikako da se pronađu.
Tijekom cijelog teksta poljube se samo jedanput, no pisac vješto hvata taj trenutak te čitateljima uspijeva prenijeti sav zanos, sreću i potencijal ljubavi koja se rađa.
Od cjelokupnog opusa norveškog književnika, ovo djelo je najviše puta ekranizirano. Knut Hamsun je kasnije i svojoj kćeri dao ime Victoria.
Pripremila: Marijana Matijević