Potraga za smislom Hermanna Hessea kroz istočnjačku filozofiju, jungovske arhetipove i zapadnjački individualizam
Hesseova obitelj od njega je očekivala da postane svećenik. Međutim na pisca je značajno utjecao Istok. Svoje priče isprepleo je konceptima iz budizma te hinduizma, kao i pojmovima poput prosvjetljenja, Maye (iluzije) i svjesnosti.
„Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjeg sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.“ Hermann Hesse
Njemački pisac rođen je u srpnju 1877. godine u Calwu. Glazba i književnost imali su važnu ulogu u osmeročlanoj obitelji Hesse. Majka Marie pisala je poeziju, a otac Johannes vješto je baratao riječima u svojim propovijedima. Oba roditelja jedno su razdoblje života provela u Indiji kao misionari.
Budući da je odrastao u kršćanskom okruženju usmjeravali su ga na to da se i sam priključi službi te su ga poslali na školovanje u sjemenište. Hermann se tamo nije baš najbolje snašao. Ubrzo je počeo patiti od nesanice i kroničnih glavobolja.
Odveden je pastoru na liječenje, no zdravlje mu se dodatno pogoršalo zbog neuzvraćene ljubavi prema svećenikovoj kćeri koja ga je dovela gotovo do ruba samoubojstva. Slomljen, odlazi u sanatorij. Nasreću, nakon nekoliko mjeseci Hesse se uspio oporaviti te je, zbog dobrog vladanja, otpušten.
Ljudi oko njega vrlo su brzo shvatili kako je riječ o iznimnom književnom talentu. Naime, još kao mladić s lakoćom je slagao rime te je, po uzoru na brata koji se pobunio protiv obitelji tako što je upisao glazbeni konzervatorij, odlučio da želi biti pisac.
U pismu suprugu njegova majka Marie jednom je prigodom napisala:
"Mali ima život u sebi, nevjerojatnu snagu, snažnu volju i, za svoje četiri godine, doista zadivljujući um.“
Premda je bio prilično buntovan i nezainteresiran za tradicionalno obrazovanje, Hesse je bez problema bio jedan od najboljih učenika.
Ipak, pred kraj školovanja odlučio je napustiti gimnaziju pa se zaposlio kao šegert kod mehaničara te kao djelatnik u knjižarama i antikvarijatima. :)
Život mu se bitno mijenja 1904. godine kada je objavio svoj prvi roman pod nazivom „Peter Camenzind“. Knjiga je postigla veliki komercijalni uspjeh, a Hermann Hesse počinje živjeti od pisanja. Oženio se, dobio tri sina i preselio na selo.
Nadahnuće je, među ostalim, tražio i u djelima velikih zapadnih filozofa poput primjerice Platona, Spinoze, Schopenhauera te Nietzschea.
Za svoj rad, 1946. godine, osvojio je Nobelovu nagradu za književnost.
Utjecaj Istoka
Moglo bi se reći kako je Hermann Hesse interes za Indiju naslijedio. Naime, kao što smo već spomenuli, otac, majka i djed nekoliko su godina tamo boravili kao misionari.
Iako su njegovi roditelji u određenoj mjeri poštovali budizam i hinduizam, ipak su smatrali kako je kršćanstvo jedina prava i istinska religija. To je često bio izvor sukoba među njima jer mladi pisac nije mogao podnijeti dogmatizam.
U razdoblju od rujna do prosinca 1911. godine Hesse odlazi na „putovanje u Indiju“ tijekom kojeg je posjetio Šri Lanku, Maleziju i Sumatru.
Nekoliko je, vjerojatnih, razloga zbog kojih se odlučio na taj pothvat. Brak mu je bio u krizi, zatim želio se maknuti od negativne političke situacije koja je u tom trenutku vladala u Europi, a na kraju, tu je i potreba za duhovnim razvojem.
Na neki način za Hessea je Zapad bio inferioran. Međutim, to nije značilo, prema njegovom mišljenju, da zapadnjaci trebaju jednostavno prihvatiti istočnjački način razmišljanja. Zapravo bio je skeptičan prema svim religijama te je vjerovao kako intelektualni i duhovni razvoj vode k stvaranju novih, individualiziranih ideja.
Ono što ga je najviše impresioniralo na tom putovanju bila je povezanost koja se osjećala među ljudima unatoč etničkim ili vjerskim razlikama.
„Prosjak muca na čudnom dijalektu, a svi oko njega ga razumiju bez obzira na to što ne govore istim jezikom, niti pripadaju istom narodu. Posvuda neobičan i sretan osjećaj da su svi ljudi jednaki, da su braća i sestre. Ta stara i mala istina da postoji samo jedno čovječanstvo na mene je ostavila najveći dojam.“ Hermann Hesse
U konačnici, zbog zdravstvenih razloga, pisac tog puta nije stigao do južne Indije (prvi put ju je posjetio 11 godina ranije), ali su pojmovi i koncepti iz tih krajeva bili osnovni motivi njegovih kasnijih djela.
Valja reći kako je Hesse bio vrlo specifičan pa je tako kritizirao i budizam koji ga je, vidljivo je u njegovim knjigama, impresionirao.
Sljedeći citat nam možda najbolje daje uvid u njegove spoznaje o životu.
„Tada je za mene počelo novo vrijeme, vrijeme kada više nisam žudio za palminim plažama Cejlona i ulicama Benaresa, kad više nisam želio postati budist ili taoist ili imati sveca za učitelja. Sve je ovo postalo nevažno. Više mi nije bila važna razlika između obožavanog Istoka i bolesnog, napaćenog Zapada. Nisam više želio silom razumjeti istočnjačku mudrost. Shvatio sam da tisuće modernih obožavatelja Lao-tsea zna manje o Taou od Goethea koji nikada nije naišao na riječ "Tao". Znao sam da i u jednom i u drugom, i u Europi i u Aziji, postoji neki bezvremenski svijet vrijednosti, intelekta i duha i da je ispravno sudjelovati u tom svijetu koji je dio Europe i Azije, Veda i Biblije, Bude i Goethea. Ovdje je započelo moje mađioničarsko obrazovanje i još uvijek traje. Takvo učenje traje zauvijek. Ali ja sam prestao sa svojom čežnjom za Indijom i svojim bijegom iz Europe. I tek tada su mi Buda i Tao Te Ching zvučali jasno i poznato i tek tada me više nisu zbunjivali." Hermann Hesse
Utjecaj C.G. Junga
Dva velikana imala su prijateljski odnos. Susreli su se nekoliko puta u životu, a često su međusobno razmijenjivali pisma. Jung je čak napisao predgovor za Stepskog vuka, jedno od Heeseovih najznačajnijih djela.
Tijekom jedine seanse psihoterapije kod Junga, Hesse je, navodno, ustvrdio kako će, ako nadvlada kreativnu neurozu, prestati pisati pa je odlučio prekinuti terapiju.
U svojim knjigama njemački književnik često je obrađivao teme kojima se bavio i švicarski psiholog.
Jungov utjecaj možda je najviše vidljiv u romanu „Demian“ gdje Hesse kroz svoje likove promišlja o konceptu individuacije, jastva, ega i anime.
Psihoterapeut Lang je izjavio: “Demian je roman individuacije par excellence. Faza putovanja do samospoznaje opisana je poglavljima: Ptica, Beatrice, majka Eva i Demian, a to su arhetipovi koje proizvodi nesvjesno.“
Također u romanu „Stepski vuk“ pisac progovara o arhetipu sjene, još jednom Jungovom pojmu, odnosno o našoj tamnoj strani koju valja osvijestiti i integrirati kako bi čovjek postao autentično biće.
Književna djela Hermanna Hessea
Fotografija: Marijana Matijević
Stepski vuk
Harry Haller je tužan i usamljeni intelektualac koji je izgubio životnu radost. Ne osjeća se cjelovito, kao da je polučovjek i poluvuk.
Sluša Mozarta, čita Goethea i Dostojevskog, fasciniraju ga Buda i Gandhi. Život mu se dramatično mijenja nakon što upozna ženu koja je njegova suprotnost, bezbrižnu te nekonvencionalnu Herminu.
Roman je u početku bio zabranjen u nekim saveznim državama SAD-a, a iznimno popularan postao je tek 60-ih i 70-ih godina kada su ga otkrili pripadnici hippie pokreta.
Putovanje na istok
Fotografija: Marijana Matijević
Riječ je o priči o unutarnjem hodočašću, o ljudskoj želji za prosvjetljenjem i dugom putu koji se mora prijeći do tog krajnjeg cilja.
Članovi mističnog Saveza uputili su se prema mitskim zemljama u potrazi za istinom ili Bogom.
Zaratustra, Pitagora, Platon, Buda, Mozart i Baudelaire neki su od suputnika ili onih koje autor susreće na tom misterioznom putovanju kroz prostor i vrijeme.
Koristeći jasan i pristupačan jezik knjiga objedinjuje iskustvo te zaključke dugogodišnje duhovne borbe.
Igra staklenih perli
Fotografija: Marijana Matijević
Radnja se odvija u 23. stoljeću u izmišljenoj utopijskoj državi Kastaliji. Na vlasti, u toj zemlji, je intelektualna elita.
Okružena je jednom većom, potpuno drukčijom, državom u kojoj se vode ratovi, političke intrige i borba za vlast.
Izabrani, nadareni dječaci šalju se u kastalijeske škole gdje uče o glazbi, filozofiji, književosti i povijesti umjetnosti. Ako netko ne uspije završiti školu, izopće ga iz društva.
Kruna njihovog obrazovanja je igra staklenim biserima.
Narcis i Zlatousti
Fotografija: Marijana Matijević
Priča o dvoje ljudi sasvim različitih karaktera. Jedan je asketski redovnik, a drugi romantični mladić željan svjetovnog iskustva.
Zlatousti predstavlja prirodu i „ženski svjesni um“, ali i animu, muško nesvjesno dok Narcis utjelovljuje znanost, logiku i Boga, odnosno „muški svjesni um“ ili animus, žensko nesvjesno.
Ta podvojenost unutar čovjeka između emocija i razuma tema je kojom se Hesse bavio čitavog života.
U žrvnju
Jedan od prvih romana velikog njemačkog književnika. Autor opisuje sudbinu darovitog djeteta kojeg ambiciozni otac šalje u sjemenište radi postizanja akademskog uspjeha.
Hans poslušno prihvaća ono što se od njega očekuje, sve dok se ne sprijatelji s buntovnim mladim pjesnikom. Nakon što doživi živčani slom, odlazi kući.
Hesse ovdje uranja u glavu mladog čovjeka, istražujući njegovu snažnu borbu između osobnih potreba i zahtjeva društva.
Knulp
Knjiga je utjecala na pisca Jacka Kerouaca, kao i na ostale autore Beat generacije.
Knulp je vječna skitnica, luta od grada do grada i ne želi se skrasiti. Odsjeda kod prijatelja koji mu pružaju hranu i utočište.
Ležeći na samrti, „razgovara s Bogom“ i žali zbog protraćenog života. Međutim, otkriva mu se kako je njegova svrha zapravo bila unijeti čežnju za slobodom u svakodnevicu običnih ljudi.
Čak i besciljan život, shvaća, ima nekog smisla.
Siddhartha
Fotografija: Marijana Matijević
Tema romana je potraga Siddharthe, bogatog indijskog brahmana, za duhovnim ispunjenjem.
Glavni lik napušta svoj ugodan svijet i odlazi na putovanje tijekom kojeg susreće lutajuće askete, budističke redovnike, uspješne trgovce, kurtizanu Kamalu i jednostavnog brodara koji je postigao prosvjetljenje.
Hesse objedinjuje istočnjačke religije, jungovske arhetipove i zapadnjački individualizam kako bi što vjernije dočarao čovjekovu potrebu za pronalaskom smisla.
U konačnici, Siddhartha spoznaje cjelovitost života te postiže stanje blaženstva i najviše mudrosti.
Pripremila: Marijana Matijević