Thomas Bernhard darovit pisac, ranjiv i izmučen čovjek
Thomas Bernhard smatra se jednim od najznačajnijih pisaca njemačkog govornog područja iz druge polovice 20-og stoljeća.
Rodio se u nizozemskom gradu Heerlenu 10. veljače 1931. godine. Njegova majka Herta, koja je u to vrijeme bila neudana, pobjegla je iz Austrije kako bi tamo rodila i izbjegla sramotu izvanbračne trudnoće.
Naime, Bernhardov biološki otac Alois Zuckerstätter, stolar i sitni kriminalac, odbijao je priznati sina. Thomas ga nikada nije upoznao.
Nakon godinu dana Herta se s Thomasom vratila u Beč. Njezin otac, austrijski pisac Johannes Freumbichler, imao je velik utjecaj na Bernharda. Djed se zalagao za to da dobije dobro obrazovanje iz područja umjetnosti pa je studirao glazbu i glumu u Salzburgu i Beču.
Kada je Bernhard imao pet godina, majka se preudala te preselila u Bavarsku gdje je rodila još dvoje djece. Pridružio im se i Thomas. Od njega se očekivalo da se uključi u Hitlerovu mladež, u tada nacističkoj Njemačkoj, koju je mrzio.
Peter Fabjan, Bernhardov polubrat, u svojim memoarima govorio je o teškom i često napetom obiteljskom životu.
Brata je opisao kao velikodušnog, discipliniranog i plodnog umjetnika, ali također i kao ranjivog te izmučenog čovjeka.
“Moj je život bio život s fantomom - zapravo demonom - uz mene.“
Peter Fabjan
Teme i stil pisanja
Fotografija: Thomas Bernhard, izvor: Internet
Međunarodno priznatog austrijskog pisca Thomasa Bernharda kritičari su često uspoređivali s Franzom Kafkom i Samuelom Beckettom.
Njegove romane struka je svrstala među remek-djela 20-og stoljeća. Bernhard je karijeru započeo kao pjesnik 50-ih godina 20-og stoljeća, a prvi roman pod nazivom Mraz objavio je 1963. godine.
U pisanju se koristio modernističkim i avangardnim metodama, a u prvim djelima bavio se temama koje će ga nastaviti privlačiti i u kasnijim radovima.
Bernhardovi romani i drame prožeti su karakterističnim crnim humorom, a najčeće je pisao o prirodi, smrti, vjeri te besmislu.
Njegovi likovi suočeni su s duhovnim i tjelesnim propadanjem.
Upravo poput Kafke, jednog od pisaca koje je najviše cijenio, Thomas Bernhard je priču često temeljio na jednom liku, a svrha je bila prikazati mentalno i emotivno stanje glavnog protagonista.
Njegovi romani nerijetko poprimaju oblik dugih monologa koji mogu trajati gotovo stotinjak stranica bez odlomka.
„Arogancija je potpuno prikladno oružje za borbu protiv neprijateljskog svijeta, svijeta u kojem se arogancije boje i poštuju je, čak i ako je, poput moje, samo prijetvorna.“ Thomas Bernhard
Knjige Thomasa Bernharda
Fotografija: Biblos
Spomenut ćemo neke od romana Thomasa Bernharda koje možete pronaći i kod nas u Biblosu.
Beton
Roman je izdan 1982. godine. Kao i mnoge druge Bernhardove knjige Beton je napisan u obliku monologa koji se proteže na stotinjak stranica.
Mračna, groteskna priča o neuspjehu i očaju prati mladi bračni par te njihovu tragediju koja je rezultat propalog pokušaja uzimanja sudbine u svoje ruke.
Wittgensteinov nećak: jedno prijateljstvo
Riječ je o autobiografskom djelu koje je izvorno objavljeno 1982. godine. To je sjećanje na autorovo prijateljstvo s Paulom Wittgensteinom, nećakom austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina.
Vrlo osjetljiv čovjek koji se teško snalazi u svijetu, Paul Wittgenstein, opsjednut je glazbom, jedrenjem i trkačim automobilima.
Potrošio je svo bogatstvo i na kraju umro siromašan. Thomas i Paul produbili su svoje prijateljstvo kad su se obojica oporavljala u bolnici; Bernhard od plućne bolesti, a Wittgenstein od napadaja ludila.
Gubitnik
Tema jednog od najznačajnijih Bernhardovih romana je imaginaran odnos između tri lika; klavirskog virtuoza Glenna Goulda i dvojice njegovih studentskih kolega koji osjećaju kako se moraju odreći svojih glazbenih ambicija jer ne mogu parirati Gouldovoj glazbenoj ingenioznosti.
Knjiga je napisana kao monolog u jednom neprekinutom odlomku, a govori o uspjehu, neuspjehu, briljantnosti i slavi.
Brisanje. Raspad
Ovaj klasik austrijske književnosti ujedno je i posljednji roman Thomasa Bernharda, a objavljen je 1986. godine.
Franz-Josef Murau crna je ovca moćne austrijske zemljoposjedničke obitelji. Živi u Rimu, okružen prijateljima, u samonametnutom azilu.
U jednom trenutku Franz-Josef dobiva telegram u kojem ga obaviještavaju o smrti roditelja i brata koji su poginuli u prometnoj nesreći te se mora vratiti u rodnu zemlju.
Djelo je napisano u prepoznatljivom Bernhardovom stilu gdje se pretjerivanje pretvara u grotesku, a tragedija u komediju.
Privatni život
Fotografija: Thomas Bernhard i Hedwig Stavianicek, izvor: Internet
Thomas Bernhard bio je veliki kritičar austrijskog provincijalizma, kao i Katoličke Crkve te njezinog odnosa s nacističkim režimom. Kroz svoje likove često je kitizirao antisemitizam u Austriji.
Jednom je prigodom, kažu, izjavio:
„Ne mogu slušati Beethovena ne misleći na Nurnberg.“
Zabranio je posthumno izvođenje svojih djela na području Austrije.
Što se tiče emotivnog života, njegov odnos sa ženama je prilično nejasan. Naime, u javnosti je odavao dojam aseksualne osobe.
Međutim, najvažnija žena u Bernhardovom životu, i možda jedina osoba koja se s njim istinski zbližila, bila je bogata udovica Hedwig Stavianicek.
Hedwig je bila više od trideset godina starija od njega, a upoznali su se 1950. godine kada mu je umrla majka, odnosno godinu dana nakon smrt voljenog djeda.
Stavianicek je bila glavni oslonac u piščevom životu i značajno je unaprijedila njegovu književnu karijeru. Opisao ju je kao svoju Lebensmensch - izraz koji označava najvažniju osobu u nečijem životu. Termin je skovao sam Bernhard.
Njegov brat Peter Fabjan izjavio je kako je Hedwig bila centar Thomasovog svijeta, ali je odnos ostao platonski jer je Bernhard u suštini bio aseksualan.
Umrla je 1984. godine, a pisac je u tom trenutku bio kraj nje. Nakon smrti životne družice Bernhard se još više povukao u svoj svijet.
Tijekom života književnik je patio od brojnih plućnih bolesti, uključujući i tuberkulozu. Godine 1978. dijagnosticirana mu je sarkoidoza, bolest nepoznatog uzroka. Nakon desetljeća stalne medicinske njege preminuo je od srčanog udara 1989. godine u Gmundenu, gradiću u Austriji.
Thomas Bernhard je u svojoj oporuci, koja je izazvala velike rasprave prilikom objavljivanja, zabranio postavljanje svojih drama te izdavanje neobjavljenih djela u Austriji.
Međutim, tu odluku poništio je njegov polubrat i nasljednik Peter Fabjan.