Zašto trebamo čitati Junga?

Carl Gustav Jung bio je glasoviti švicarski psiholog i psihijatar. Doktorirao je medicinu u Baselu. Utemeljitelj je analitičke psihologije u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga: osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno

Rođen je 26. srpnja 1875. u Kesswilu (Švicarska) u vrlo religioznoj obitelji. Carl Gustav bio je četvrto, ali i prvo preživjelo dijete Pavla Ahileja Junga i Emilie Preiswerk pa je od najranije dobi bio vrlo usamljen i povučen. Zbog depresivne i ekscentrične majke, Jung je imao bolji odnos sa svojim ocem Pavlom.

S vremenom je Emilie hospitalizirana, a radi njezine nestabilnosti i česte odsutnosti Jung je žene doživljavao kao nepouzdane , dok je muškarce smatrao pouzdanima, ali nemoćnima. Kasnije je, u svojim memoarima, napisao kako je teška obiteljska situacija bila “hendikep” zbog kojeg je razvio interes za psihoanalizu.

 

Sve je krenulo iz snova

 

S obzirom na to da je odrastao kao usamljeno dijete, u složenim i nezadovoljavajućim obiteljskim okolnostima, Jung je često odlazio u svijet mašte. Također vrlo je brzo počeo imati živopisne snove koji su bili ispunjeni raznim simbolima.

Jung je snove smatrao nastojanjima psihe da pojedincu priopći važna saznanja. Iznimno ih je cijenio te smatrao najboljim načinom da čovjek spozna samog sebe i svijet oko sebe. Također snovi su, prema Jungu, važan dio razvoja osobnosti - procesa koji je nazvao individuacijom.

Za razliku od Freuda koji je smatrao kako snovi izražavaju zabranjene želje koje moraju biti prikrivene (razlikovao je manifestni sadržaj sna - ono što je na površini, od latentnog sadržaja - ono što je skriveno), Jung je snove vidio kao otvoreno izražavanje želja i potreba. Napisao je:

"Oni ne varaju, ne lažu, ne iskrivljuju niti prikrivaju... Oni uvijek žele izraziti nešto što ego ne zna i ne razumije."

C.G. Jung

 

Najčešći simboli u snovima

 

Simboli su, prema jungovoj psihologiji, jezik kojim se izražavamo u snovima. Međutim, riječ je o jeziku koji nije uvijek lako prevesti u riječi. Stoga jungova psihologija polazi od toga da iako simbolika snova ima univerzalne osobine, simbol se ne može protumačiti bez dubokog razumijevanja osobne situacije sanjara. Psihoterapeut pomaže sanjaru da protumači značenje koje simboli imaju osobno za njega.

U snovima postoji određena simbolika koja se, izgleda, ponavlja kod mnogih ljudi. Primjerice simboli poput šume, po Jungu, predstavljaju zagonetno i čudno mjesto koje ima veze sa strahom od suočavanja s onim što izlazi iz nesvjesnog.

Isto tako kad sanjamo bivšeg partnera, prema Jungovom tumačenju snova, taj lik partnera iz sna mogao bi zapravo ukazivati na neke aspekte osobnosti samoga sanjara. Pri tome važno je, smatra Jung, analizirati kako se osjećamo kad prizovemo sliku iz sna.

Sanjati da nam ispadaju zubi također je čest obrazac koji se ponavlja, a obično se pojavljuje u razdobljima velikih životnih promjena.

Općenito govoreći prilikom tumačenja snova, kaže Jung, valja imati na umu: 

Snovi koji se često ponavljaju obično su povezani s negativnim iskustvima koje su ljudi usvojili u obliku emocionalnih trauma. S obzirom na to da su emocionalne traume najčeće potisnute, na njih treba obratiti pažnju, odnosno osvijestiti ih, kako bismo ih izliječili.

 

Osnovne postavke Jungove psihologije

 

Jung je svoju verziju psihoanalize razvijao nakon raskida s Freudom. Najčešći termin kojim se opisuje njegova metoda je „analitička psihologija“. Riječ je o modelu koji teži integraciji i sazrijevanju osobnosti.

Psihološki problemi ne mogu se tretirati neovisno od cjelokupne osobnosti pojedinca. Osjećaj besmisla, nedostatak razumijevanja samoga sebe, nedostatak duhovne orijentacije i kreativne blokade se, u duhu analitičke psihologije, vide kao znak potrebe pronalaska novog stava prema nama samima i životu uopće. Moramo tražiti dublji smisao takvih znakova.

Jungov model psihe uključuje nekoliko glavnih sastavnica: 

  • ego ili svjesno biće - identično Freudovoj definiciji ega
  • osobno nesvjesno ili dinamičko skladište poriva, frustracija, strepnji i želja pojedinca
  • kolektivno nesvjesno ili, po Jungu, rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tijekom ljudske evolucije

Posljednji dio je i najkontroverzniji, te odvaja Jungovu psihologiju od ostalih varijanti psihoanalize i približava je drevnim filozofskim učenjima.

Prema Jungu, kolektivno nesvjesno sadrži četiri arhetipa ili univerzalna praoblika ili obrasca: Jastvo, Animus, Anima i Sjena.

Arhetipovi su sljedeći: 

  • Jastvo ili “pravi ja” osobe, nadosobni je centar psihe . U različitim društvima Jastvo se, po Jungu, najčešće manifestira kao primordijalni čovjek; Adam Kadmon u kabalističkom judaizmu, Mahapurusha u hinduizmu, Antropos u gnosticizmu, Krist kao Logos u kršćanstvu te Buda u budizmu.
  • Animus je praslika muškarca u ženi
  • Anima je praslika žene u muškarcu
  • Sjena je središnja zapreka koja koči i uništava pojedinca, “unutarnji Vrag”- suma autodestruktivnih i konstriktivnih energija nesvjesnoga

Arhetipovi se, u obliku simbola, pojavljuju u snovima, sanjarenjima i slobodnim asocijacijama. 

Najpoznatiji su:

Isto tako, važnu ulogu u Jungovoj psihologiji ima Persona ili maska- lik koji osobnost “navlači” ili su u njega “uvlači”, uglavnom nesvjesno, u komunikaciji s drugim ljudima i u prilagodbi raznim životnim situacijama. Persona je uloga ili maska koju osobnost igra u životu (otac, domaćica, službenik, vojnik..).

U konačnici, cilj čitave Jungove psihologije je individuacija. Riječ je o rastu personalnosti koja kroz životne izazove i susret s arhetipovima dolazi do ostvarene zrelosti i cjelovitosti

Jung je smatrao kako je njegov oblik psihologije više namijenjen ljudima zrelije dobi, koji su ostvarili svoje osobne želje (seks, karijera, obitelj, društveno priznanje) te se, zasićeni životnim iskustvima, nalaze na pragu duhovne krize i propitivanja onoga što se često naziva “smisao života”.

“Ako postoji bilo što što bismo željeli promijeniti u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, nije li to nešto što trebamo promijeniti u nama samima." C.G. Jung

Mogući prigovor da njegovoj psihologiji nedostaje univerzalnost Jung je otklonio tvrdnjom kako i mladi ljudi mogu osjećati snažan poriv za individuacijom, međutim da se to ipak češće događa u zrelijoj životnoj dobi. Izuzetci su vrlo rano psihički razvijeni pojedinci, te ljudi takve psihološke konstitucije kojima su značajke ljudskoga postojanja, obitelj i karijera, u drugom planu.

Godine 1921. objavljena je Jungova knjiga Psihološki tipovi u kojoj je govorio o nekoliko različitih tipova osobnosti, uključujući introverte i ekstroverte.

“Ekstrovert je usmjeren na gubljenje vlastite energije, premještanje prema vanjskim objektima, dok je introvert usmjeren na akumuliranje i premještanje energije u unutarnji svijet.”

 

Razlika između Junga i Freuda

 

Postoje brojne kontroverze oko C. G. Junga i Sigmunda Freuda. Čak možemo reći da imamo podjelu na one koji podržavaju ideje jednog, a protive se teorijama drugog.

Naime, u početku su, ova dva velikana bili suradnici i prijatelji te su njihove teorije imale puno toga zajedničkog. Freud, Jungov mentor, je čak javno objavio kako će Jung biti njegov “nasljednik”. 

Jung je, primjerice, prihvatio Freudov obrazac formiranja osobnosti u ranim fazama djetinjstva no inzistirao je na tome da je Freudova cjelokupna vizura ograničena i plošna. Freud je djetinjstvu pridavao izrazitu determinističku ulogu u razvoju ličnosti, a Jung je vjerovao kako se ličnost može mijenjati i u kasnijem životu oblikujući se ciljevima i težnjama.

Za Freuda, libido je izvor seksualne energije, a za Junga opća životna energija utemeljena na stvaralačkom kolektivnom nesvjesnom. Dok je Freud vjerovao da se nesvjesni um sastojao od želja koje su ljudi potisnuli, osobito seksualnih želja, Jung je vjerovao kako postoje i drugi važni motivatori ljudskog ponašanja pored seksualnosti.

U konačnici, zbog različitih pogleda na psihoanalizu, poglavito na nesvjesno i libido, njihova je suradnja prekinuta, a Jung se potpuno odvojio od Freuda i njegovog autoriteta.

 

Utjecaj Istoka

 

U prosincu 1937. godine Jung je otišao na opsežno putovanje po Indiji gdje je prvi put bio pod “izravnim utjecajem strane kulture”. Nekoliko godina prije putovao je po Istočnoj Africi, međutim tamo je bio dosta ograničen zbog jezične barijere. 

Jung se na putovanju po Indiji teško razbolio i dva tjedna patio od delirija u bolnici u Kalkuti. Nakon 1938. godine njegova su putovanja bila ograničena na Europu.

Jungovo zanimanje za Istok bilo je duboko i dugotrajno, a tradicionalna učenja Kine i Indije igrala su važnu ulogu u njegovom osobnom i intelektualnom razvoju, kao i u formiranju ideja i praksi koje su ključne za jungovsku psihologiju. Primjerice hinduistička filozofija postala je važan element u njegovom razumijevanju uloge simbolizma i života nesvjesnog. Također, u njegovom radu vidljivi su utjecaji budizmajoge i taoizma, a proučavao je i klasične tekstove kao što su I Ching i Tibetanska knjiga mrtvih

Iako je bio kliničar i pisac te je kao takav utemeljio analitičku psihologiju, velik dio svog životnog rada proveo je istražujući i druga područja kao što su kvantna fizika, istočna i zapadna filozofija, astrologija, sociologija, književnost i umjetnost. 

Jungovo zanimanje za filozofiju i duhovne predmete navelo je mnoge da ga gledaju kao mistika, iako je on preferirao da ga se vidi kao čovjeka od znanosti.

Njegov rad utjecao je na književnike, umjetnike i glazbenike poput Hermanna Hessea, Davida Bowieja, Stanleya Kubricka , Frederica Fellinija i mnoge druge.

U konačnici, zašto bismo trebali čitati Junga? Odgovor je možda dao sam autor:

Jung je napisao je brojna djela, a neka od njih su:

  • "Preobrazbe i simboli libida"
  • "Psihološki tipovi"
  • "Veze između ja i nesvjesnog"
  • "Psihologija i religija"
  • "Psihologija i alkemija"
  • "Mysterium coniunctionis"
  • "Čovjek i njegovi simboli"
  • "Sjećanja, snovi, razmišljanja"
  • "Crvena knjiga"

Mnoga od njih možete pronaći i u Antikvarijatu Biblos! :)

Više na Carl Gustav Jung

Izvor: Internet

Top