Sažetak
Vjeran Zuppa: Teatar kao schole: ogled o subjektu
Dosjetkom znademo riješiti mnogo toga. Tolikih stvari se riješimo dosjetkom.
To što se dosjetkom riješimo i što njome riješimo mnogo toga, ni najmanje još ne otkriva načela njezina djelovanja. Jedva da ih i postavlja. Problem njezinog agi-ranja bio je postavljan na dva načina. S jedne strane: rješavamo li toliko toga dosjetkom, onda to zacijelo uspijevamo jezikom njezina "jednostavna oblika" (A.Jolles). On je, naime, takav da sasvim jednostavno "razriješuje stvari" i "uklanja zamke". Zanimljiva već u svome "jednostavnom obliku", dosjetka je postala predmetom vrlo složenih morfoloških istraživanja. S druge strane strane: oslobađamo li se, riješavamo li se dosjetkom tolikih složenih, tolikih "mučnih" stvari, to onda uspijevamo onim njezinim sadržajem koji u nama slabi tendencije "potiskivanja" i "cenzuriranja" (S.Freud). Na toj je osnovi dosjetka postala temom od psihoanalitičkog interesa. Tako su dosjetka i njezino pitanje bili postavljeni kao izraz djelatnosti određenih psihičkih energija, stanovita ekonomija intelektualnih i afektivnih snaga, ili kao neko drukčije, "agregatno stanje" jezika.