Sažetak
Nikolaj Trubeckoj: Načela fonologije
Knjiga Načela fonologije velikog ruskog lingvista Nikolaja Sergejeviča Trubeckog, objavljena prvi put 1939. godine, spada u klasiku lingvističke literature. Njezin autor je jedan od vodećih lingvista XX stoljeća i osnivač fonologije kao lingvističke discipline. Uz Romana Jakobsona najvažniji je predstavnik Praškog lingvističkog kruga, u kojem su utemeljene mnoge ideje moderne lingvističke teorije. Trubeckoj je bio učenik znamenitih filologa poput Brugmana, Leskina i Vindiša, uz koje je, u duhu mladogramatičarske epohe, stekao bogata filološka znanja, a na uobličavanje njegovih teorijskih postavki utjecao je ponajviše kontakt sa shvaćanjima Ferdinanda de Sosira, osnivača europskog strukturalizma i najznačajnijeg predstavnika ovog lingvističkog pravca, koji je obilježio najveći dio prošlog stoljeća.
Načela fonologije je glavno djelo Nikolaja Trubeckog, sinteza njegovih fonoloških ideja, spoj sinhronijske fonologije i fonološke teorije, a o studioznosti s kojom je Trubeckoj pristupio ovom poslu svjedoči i činjenica da je pripremajući knjigu proučio oko 200 fonoloških sistema jezika svijeta. Ovom knjigom, kao što njezin naslov i govori, Trubeckoj je ustanovio temeljne principe fonologije, uz to i terminologiju i pojmovnik ove discipline, u kojem kao najvažnije izdvajamo sljedeće koncepte: fonema (invarijantna jezična jedinica), arhifonema, morfofonema, varijabilna glasovna realizacija (kombinatorička varijanta), fakultativna varijanta, binarna opozicija, koncept neutralizacije, markiranost, distinktivne opozicije (kao temelj teorije distinktivnih obilježja R. Jakobskona) i dr. Mnoga pitanja kojima se Trubeckoj bavio ne samo da su osnova fonologije, već danas dolaze ponovo u žižu interesa, zauzimajući centralno mjesto u fonološkoj teoriji, i to i u lingvističkim pristupima koji se razlikuju od strukturalizma (npr. koncept neutralizacije i teorija markiranosti u generativnoj gramatici).