Avangarda u hrvatskoj umjetnosti: Exat 51, Nove tendencije, Gorgona
Exat 51, Nove tendencije i Gorgona avangardne su umjetničke pojave nastale u Zagrebu u drugoj polovici 20-og stoljeća.
Kao i svi značajni kulturni događaji koji odudaraju od tradicionalnih i dominantnih načina likovne komunikacije, tako i ove tri likovne pojave izazivaju snažne reakcije na našoj kulturnoj sceni.
Pripadnici sve tri grupe problematizirali su i preispitivali pojmove kao što su suvremena umjetnost i suvremeni umjetnik te kakav je odnos između suvremene umjetnosti i postojećih društvenih i političkih prilika.
Održavali su kontakte s najznačajnijim međunarodnim umjetnicima tog vremena koji su izlagali u Zagrebu, ponajprije u sklopu Novih tendencija, ali i u Gorgoni.
Također domaći su umjetnici imali izložbe u vodećim svjetskim galerijama te na važnim međunarodnim smotrama.
Takva se situacija, barem u tom opsegu, do danas nije ponovila.
Najvažniji fenomeni naše likovne umjetnosti u 20-om stoljeću
Fotografija: Internet
Možemo reći kako su Exat 51, Nove tendencije i Gorgona bili najvažniji fenomeni domaće likovne umjetnosti u 20-om stoljeću.
Naime, riječ je o likovnim izričajima koji su u sebi sadržavali autentični kreativni naboj. Zbog njih je Zagreb, kao i cjelokupna naša kulturna sredina, u jednom kratkom razdoblju bio ravnopravan s europskim i svjetskim kulturnim središtima.
EXAT 51
Fotografija: Internet
Grupa EXAT 51 (Experimentalni atelier 51) umjetnička je grupa iz Zagreba. Zalagali su se za apstraktnu umjetnost te suvremene vizualne komunikacije, a uz slikare činili su je i arhitekti te dizajneri.
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada je socijalistički realizam bio gotovo službena umjetnost, to su bili iznimno hrabri stavovi.
Svoj manifest objavili su 07. prosinca 1951. godine, a potpisali su ga:
- Bernardo Bernardi
- Zdravko Bregovac
- Božidar Rašica
- Vladimir Zarahović
- Zvonimir Radić
- Vjenceslav Richter
- Aleksandar Srnec
- Ivan Picelj
Kasnije im se pridružio i Vlado Kristl.
Svoju programsku osnovu grupa je definirala kao:
„borbu protiv preživjelih shvaćanja i produkcije na području likovnih umjetnosti“
i zauzela stajalište da:
„metode rada i principi tzv. apstraktne umjetnosti nisu izraz dekadentnih težnji, već naprotiv mogućnost da se studijem tih metoda i principa razvije te obogati područje vizualnih komunikacija.“
Glavna zadaća egzatovaca bila je „sinteza likovnih umjetnosti“ i davanje „eksperimentalnog karaktera radu.“
Tijekom svojih boravaka u inozemstvu, članovi grupe Exat 51 upoznali su se s umjetnicima sličnih ideja u Zapadnoj Europi.
S obzirom na to da su zastupali vrlo progresivne ideje te da su dolazili iz socijalističke zemlje u kojoj to nije bio uobičajeni način poimanja umjetnosti njihove su slike odmah bile prihvaćene u inozemstvu.
Tako su, primjerice, Picelj, Rašica i Srnec već 1952. godine izlagali na VII. Salonu des realites nouvelles u Parizu.
Fotografija: Internet
Na međunarodnoj umjetničkoj sceni, u hladnoratovskim okolnostima, sve težnje prema tzv. „sintezi umjetnosti“ koju su zagovarali članovi grupe Exat 51 ispale su utopija.
Također u našoj sredini, u to vrijeme, nije bilo uvjeta za razvoj egzatovskih ideja. Stoga se grupa razišla.
Međutim, širenje interdisciplinarnosti postalo je odlika većine članova grupe u njihovim kasnijim individualnim karijerama.
Doprinijeli su razvoju industrijskog i grafičkog dizajna, kazališne scenografije, crtanog filma te prakse i teorije urbanizma.
Nove tendencije
Fotografija: Biblos
Nove tendencije naziv je za manifestaciju koja se održavala u Zagrebu u razdoblju od 1961. do 1973. godine te koja je stekla međunarodni ugled.
Exat 51 nesumnjivo je bio preteča i inspiracija za nastanak Novih tendencija čiji je cilj bio otkrivanje novih mogućnosti u umjetnosti zasnovanih na sljedećim idejama:
- konstruktivizam
- tehnička dostignuća
- teorija informacija
Ukupno je organizirano 5 izložbi u sklopu ondašnje Galerije suvremene umjetnosti u suradnji s Galerijom grada Zagreba.
- Nove tendencije 1, 1961. godine
- Nove tendencije 2, 1963. godine
- Nova tendencije 3, 1965. godine
- Tendencije 4, 1969. godine
- Tendencije 5, 1973. godine
- T-6 (samo međunarodni simpozij), 1978. godine
Ključnu ulogu u utemeljenju tog umjetničkog pokreta imao je francuski umjetnik Almir Mavignier koji je najbolje obrazložio njihovo značenje i svrhu:
„Najveće iznenađenje prve izložbe Nove tendencije bila je zapanjujuća srodnost eksperimenata umjetnika iz najrazličitijih zemalja, iako su ti umjetnici malo znali jedni o drugima ili se uopće nisu poznavali.
Taj nam je fenomen u Zagreb po prvi put doveo u svijest egzistenciju međunarodnog pokreta u kojemu umjetnost otkriva novu koncepciju što eksperimentira s optičkim istraživanjem površine, strukture i objekta.“
Danas više nema dvojbi o tome da su Nove tendencije bile međunarodni pokret koji je u Zagreb, u razdoblju od petnaestak godina, dovodio najznačajnija imena konstruktivizma, kompjutorske umjetnosti te konceptualne umjetnike.
Gorgona
Fotografija: Internet
Gorgona je umjetnička grupa koja je postojala u Zagrebu između 1959. i 1965. godine. To nije bila slikarska grupa u uobičajenom smislu te riječi, nije djelovala prema nekom programu, nego je okupljala umjetnike zajedničkih duhovnih srodnosti.
Grupu su činili:
slikari Julije Knifer, Josip Vaništa, Đuro Seder i Marijan Jevšovar; kipar Ivan Kožarić; arhitekt Miljenko Horvat te povjesničari i kritičari umjetnosti Dimitrije Bašičević, Matko Meštrović i Radoslav Putar.
Rad članova Gorgone karakteriziraju:
- novi oblici prezentiranja
- nova shvaćanja
- novo ponašanje
Svaki od umjetnika Gorgone zadržavao je stvaralačku autonomiju, a u svojim su radovima predviđali zbivanja na međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Može se reći kako je članove Gorgone ujedinjavala zajednička pripadnost duhu modernizma čije su karakteristike:
- prepoznavanje apsurda
- sklonost nihilizmu
- metafizička ironija
Kao što je slučaj i s prethodne dvije umjetničke pojave, stajališta članova Gorgone bila su u opoziciji u odnosu na tadašnju kulturnu elitu.
Izdavanje časopisa Gorgona
Fotografija: Biblos
Izdavanje publikacije Gorgona jedno je od najznačajnijih „neizložbenih“ aktivnosti grupe.
Riječ je o svojevrsnom „antičasopisu“, a u razdoblju od 1961. do 1966. godine izdano je 11 brojeva. Pripremljena su još dva broja koja nikad nisu tiskana.
Gorgona nije bila koncipirana kao glasilo umjetnosti, već je svaki broj bio potpuno zasebno kreativno rješenje.
Gorgonaški skupovi često su se održavali u obliku šetnji u okolici Zagreba tijekom kojih su se rađale razne ideje.
Primjerice Knifera su te šetnje inspirirale na to da priredi izložbu banalnosti, dok je Sederova ideja za izložbu bila da: svatko donese predmet za koji smatra da najbolje materijalizira temu razgovora prethodnog sastanka.
Vaniština „Izložba bez izložbe“ (1964.) jedno je od najradikalnijih gorgonskih djela. Umjesto eksponata napravljen je samo precizan opis svake slike: dimenzije, kemijski sastav boje te udaljenost horizontalne crte od ruba platna.
Sva tri navedena umjetnička, ali i društvena fenomena; Exat 51, Nove tendencije i Gorgona dio su najznačajnijeg poglavlja hrvatske umjetnosti druge polovice 20-og stoljeća.
Mnogi povjesničari umjetnosti smatraju kako bi bez postojanja ovih umjetničkih grupa hrvatska umjetnost 20-og stoljeća bila značajno osiromašena.
To se možda čak najviše odnosi na Nove tendencije zbog kojih je Zagreb u to doba bio središte važnog poslijeratnog međunarodnog pokreta europskih razmjera.
Galerija suvremene umjetnosti (današnji MSU) za vrijeme hladnog rata uspjela je okupiti umjetnike, galeriste i teoretičare iz Istočne i Zapadne Europe, SAD-a, SSSR-a, Južne Amerike, Azije te Afrike.
Bez obzira na nesuglasice i razmimoilaženja u stavovima umjetnika okupljenih oko Novih tendencija, neupitno je da je većina njih ostvarila međunarodni ugled.