Fjodor Mihajlovič Dostojevski najveći psiholog u književnosti
Fjodor Mihajlovič Dostojevski rodio se 1821. godine u Moskvi. Otac mu je bio strog i krut čovjek, a majka, nasuprot tome, ljubazna te popustljiva.
Imao je šestero braće i sestara, a najbliži je bio sa starijim bratom Mihailom i sestrom Varvarom.
Živjeli su u stanu kraj bolnice u kojoj je Fjodorov otac radio kao liječnik. Dostojevski je bio osjetljivo i pažljivo dijete, a iako mu roditelji nisu dozvoljavali da se druži s pacijentima, duboko je osjećao ljudsku patnju.
„Njegova duša bila je spremna pomoći svima.“
A. E. Wrangel, prijatelj F.M. Dostojevskog
Pisac Vladimir Kačenovski braću Dostojevski prvi je puta upoznao u djetinjstvu, a nekoliko godina kasnije upisao se u istu školu kao i Fjodor. Kako je rekao, tamo se nije dobro snašao i često je doživljavao vršnjačko nasilje. Tijekom jedne od tih neugodnih situacija: „Fjodor je, ugledavši me, odmah prišao, otjerao zlostavljače i krenuo me tješiti.“
Kačenovski je svog prijatelja opisao kao „ozbiljnog i zamišljenog dječaka plave kose i blijedog lica. Nije bio previše zaokupljen igrom. Za vrijeme odmora u školi nije se odvajao od knjiga, a ostatak vremena provodio je u razgovorima sa starijim osobljem.“
Obitelj Dostojevski bila je vrlo religiozna. Taj interes za religiju i filozofiju prenio se i na Fjodora koji je od najranije dobi uživao u čitanju.
Nažalost, kao vrlo mlad čovjek susreo se s velikim životnim nedaćama. Naime, majka mu je preminula od sušice, a oca su, pretpostavlja se, ubili njegovi vlastiti kmetovi prema kojima nije dobro postupao. Očeva smrt Dostojevskog je toliko pogodila da je tada prvi puta doživio epileptički napad.
Godine buntovništva
Jedan od možda prijelomnih trenutaka u životu Dostojevskog bio je onaj kada se odlučio pridružiti krugu „Petraševaca“, grupi intelektualaca koja je podigla bunu protiv cara.
Buntovni pisac i njegovi prijatelji, koji su zagovarali ideje utopijskog socijalizma, ubrzo su proglašeni izdajničkim revolucionarima i strpani u zatvor.
Nakon devet mjeseci, mnogi od njih, uključujući Dostojevskog, proglašeni su krivima te su osuđeni na smrt strijeljanjem.
Nekoliko sekundi prije nego što je trebalo ispaliti metke, stigao je carev glasnik i pomilovao osuđenike. Zapravo, car ih nikada nije ni namjeravao likvidirati već je upotrijebio ovaj okrutni igrokaz „kako bi ih naučio pameti“.
Pisac je proveo nekoliko minuta u potpunom uvjerenju da će umrijeti, što ga je na neki način obilježilo za čitav život. Primjerice u njegovim romanima likovi često zamišljaju stanje duha čovjeka koji se približava pogubljenju.
Umjesto smrti Dostojevski je osuđen na četiri godine u sibirskom radnom logoru, nakon čega je uslijedila neodređena vojnička kazna. Kada se vratio u Rusiju, deset godina kasnije, napisao je roman „Zapisi iz mrtvog doma“ koji se temeljio na iskustvima iz zarobljeništva.
Književni stil
Fotografija: Marijana Matijević
Fjodor Mihajlovič Dostojevski prema mnogim kritičarima jedan je od najboljih pisaca svih vremena. Napisao je 16 kratkih priča, 4 novele, 12 romana i još mnogo drugih književnih tekstova.
Njegova djela prevedena su na gotovo 170 jezika, a svojim radom utjecao je na brojne druge velike književnike, poput primjerice Čehova, Sartrea i Nietzschea.
Smatra se jednim od najvećih psihologa u književnosti. Prodirao je duboko u umove svojih likova zavirujući u najmračnije dijelove ljudske psihe.
Temeljne karakteristike djela ruskog genija su;
- zadiranje u podsvijest
- traganje za uzrocima ljudske tragedije
- odnos čovjeka i Boga
Protagonisti njegovih romana su buntovnici, kršćani, robijaši i prostitutke, a kako bi dočarao svijest pojedinca i njegova duševna stanja najviše koristi unutrašnji monolog.
Romani Dostojevskog postavljani su na kazališnu scenu, a mnogo puta su adaptirani i za film.
Djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog
Fotografija: Marijana Matijević
Zločin i kazna
Riječ je o jednom od najboljih djela ruske književnosti. Glavni lik, siromašni propali student prava Raskoljnikov, počini ubojstvo.
Od njegove ruke stradala je lihvarica Aljona Ivanovna. Raskoljnikov sebe smatra velikim čovjekom koji radi za višu svrhu. Naime, staricu je planirao ubiti kako bi njezin na prevaru zarađen novac podijelio potrebitima.
Međutim, počne ga progoniti njegova vlastita savjest.
Roman je uvijek iznova aktualan jer se bavi temeljnim pitanjima dobra i zla, krivnje i oprosta, vjere i ateizma.
Braća Karamazovi
Radnja prati život razvratnog oca i trojice braće; impulzivnog Mitje, racionalnog Ivana i duhovnog Aljoše.
Nakon što je otac pronađen mrtav, život njegovih sinova nepovratno se mijenja. Najstariji sin odmah postaje sumnjiv kao ocoubojica, drugog sina Ivana duševne oluje dovode do sloma, dok najmlađi Aljoša daje sve od sebe kako bi zaliječio obiteljske rane.
To je filozofski dramski roman koji snažno promišlja o vjeri, smislu života, ljubavi i moralu.
Dostojevski je ovo remek-djelo pisao gotovo dvije godine, a to je ujedno i njegova posljednja knjiga.
Kockar
Fotografija: Marijana Matijević
Kockar je kratki roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog o mladom učitelju zaposlenom kod nekadašnjeg bogatog ruskog generala.
Pisac se za vrijeme svojih boravaka u inozemstvu često kockao i često gotovo mazohistički gubio sve što je imao uz sebe. Stoga je centralna tema ovog djela kockarska strast i ovisnost kojoj se niti glavni lik nije uspio oduprijeti.
Međutim, ovo nije knjiga samo o porocima, već i o životu te životnim izazovima s kojima se svaki čovjek prije ili kasnije susretne.
Zapisi iz podzemlja
Knjiga je objavljena 1864. godine i smatra se prvim remek-djelom velikog ruskog književnika. Bavi se temom očaja i otuđenja koje će postati središnje i u njegovim kasnijim radovima.
Glavni lik je siromašan i neshvaćen intelektualac. Društvo ga osuđuje zbog toga što je neugledan i nema uspješnu karijeru. U njemu se javlja inat te svojim postupcima nastoji dokazati da je obrazovaniji, a time i bolji od drugih.
Priča se temelji na jedinstvu dva suprotstavljena kompleksa, kompleksu superiornosti i inferiornosti. Čovjek iz podzemlja je u socijalnom smislu odbačen i siromašan, ali je, kako sam smatra, u duhovnom i intelektualnom smislu nadmoćan u odnosu na druge.
Idiot
Mladi knez Miškin vraća se u Rusiju nakon dugog boravka u Švicarskoj gdje se liječio u sanatoriju zbog epilepsije. Dostojevski je u romanu „Idiot“ stvorio lik naivnog i dobronamjernog mladića koji se susreće s ljubavnim intrigama, izdajom i društvenim spletkama.
Miškinova urođena dobrota sukobljava se s moralnim propadanjem onih oko njega što dovodi do tragičnih posljedica.