Helena Blavatsky mistik XIX stoljeća
Helena Petrovna Blavatsky rodila se u Ukrajini 1831. godine u njemačkoj plemićkoj obitelji. Prema nekim teorijama smatra se kako je bila potomak princa Rurika, prvog službenog vladara Rusije. Majka joj je bila poznata spisateljica, a baka umjetnica i znanstvenica.
Kada je imala samo 11 godina ostala je bez majke, a s obzirom na to da je njezin otac bio vojni časnik, djetinjstvo Helene Petrovne bilo je obilježeno čestim selidbama.
Bila je vrlo načitana, a poseban interes pokazivala je za okultnu literaturu. Također, od najranijeg djetinjstva, imala je brojne talente.
Tako je, primjerice, bila iznimno nadarena za glazbu pa je još od malih nogu klavir svirala gotovo virtuozno. Nastupala je na koncertima diljem Europe i mnogi su joj predviđali veliku glazbenu karijeru.
Njezina sestra jednom je prilikom izjavila:
„Heleni se činilo kako čitava priroda ima vlastiti tajanstveni život. Čula je glas svakog predmeta i oblika.“
U dobi od sedamnaest godina, Blavatsky se udala za puno starijeg državnog savjetnika i viceguvernera Nicefora Vasiljeviča Blavatskog. Brak je potrajao svega nekoliko mjeseci.
Nije potpuno jasno zbog čega se ova neobična mlada žena odlučila udati za čovjeka s kojim, očigledno, nije imala puno toga zajedničkog.
Nakon rastave Helena je započela putovati po Turskoj, Egiptu, Grčkoj, Francuskoj i drugim zemljama.
Njezini protivnici reći će kako je svoje rane dvadesete provela vodeći nemoralan život u glavnim gradovima Europe (imala je, prema nekima, afere s njemačkim barunom, poljskim princem i mađarskom opernom pjevačicom).
Međutim službena verzija kaže kako je otprilike 1851. godine u Londonu susrela Mahatmu Morya, kojeg smatra svojim duhovnim učiteljem. Nakon tog prijelomnog životnog trenutka, Madam Blavatsky, nastavila je sa svojim putovanjima po svijetu, pa je u narednih nekoliko godina putovala po Indiji, Tibetu te Južnoj i Sjevernoj Americi gdje je bila inicirana u različita tajna društva i duhovne zajednice.
Možda najznačajnije putovanje Helene Petrovne Blavatsky bilo je ono u Tibet, u kojem je, kako je tvrdila, od tibetanskih lama dobila ključeve tajnog znanja.
Fotografija: Lhasa Tibet, izvor Internet
Njezini kritičari smatraju kako u to vrijeme niti jedna zapadnjakinja nije mogla živjeti u Tibetu, dok drugi kažu kako se zbog svoje specifične fizionomije ipak lako i neprimjetno mogla uklopiti u tamošnji svijet.
Osnivanje teozofskog društva
Fotografija: Internet
Različiti izvori slažu se s tim da je Blavatsky 1873. godine doselila u New York. U tom gradu je upoznala američkog pukovnika Henryija Steela Olcotta s kojim je 1875. godine osnovala teozofsko društvo.
Riječ je o ezoterijskom nauku koji povezuje indijsku filozofiju i religiju sa zapadnim misticizmom. Osnovni moto društva bio je: „Nema religije iznad istine“.
Tri glavna cilja teozofskog društva bila su:
- Formirati jezgru univerzalnog bratstva čovječanstva; bez razlika po rasi, vjeri, spolu, kasti ili boji kože
- Proučavanje starih i modernih religija, filozofija i znanosti
- Istraživanje neobjašnjivih prirodnih zakona i skrivenih psihičkih moći unutar čovjeka
Neki autori opisuju Helenu Blavatsky na sljedeći način:
„Nije djelovala previše duhovno. Svakodnevno je pušila duhan. Bila je istodobno aristokratkinja i buntovnica koja primjerice nije znala kuhati. Tako je jednom prilikom pokušala skuhati jaje tako što ga je stavila na goli ugljen. Bila je kompleksna, neraspoložena žena sklona čestim promjenama raspoloženja.“
U New Yorku Madam Blavatsky napisala je svoju prvu knjigu Razotkrivena Izida. U knjizi je kritizirala znanost i religiju svog vremena te je naglašavala kako je mistično iskustvo sredstvo za postizanje pravog duhovnog uvida.
Fotografija: Razotkrivena Izida, Biblos
Iako je Razotkrivena Izida privukla pažnju javnosti, broj članova Teozofskog društva se smanjio.
Blavatsky i Olcott 1879. godine otišli su u Indiju. Tamo su tri godine kasnije osnovali sjedište Teozofskog društva u Adyaru, u blizini Madrasa. Društvo je ubrzo steklo veliki broj sljedbenika u Indiji. Primjerice Mahatma Gandhi i Jawaharlal Nehru izjavili su kako im je Društvo pomoglo da se vrate hinduizmu.
Fotografija: Teozofsko društvo u Indiji, izvor Internet
Kontroverze i optužbe
Blavatsky je tvrdila da posjeduje neobične psihičke moći koje su se očitovale još u njezinom djetinjstvu i mladosti.
Tijekom putovanja u Pariz i London, krajem 1884. godine, indijski tisak optužio ju je za izmišljanje fiktivnih spiritualističkih fenomena. Naime, Emma Coulomb, domaćica u Madrasu tvrdila je kako je zajedno sa svojim mužem pomagala Blavatskoy da inscenira te fenomene te se lažno prikaže kao osoba koja ima posebne moći.
Isprva je Coulomb tim informacijama pokušala ucijeniti čelnike Društva, a zatim je izašla u javnost.
“Hodgsonovo izvješće”, rezultati istrage Londonskog društva za psihička istraživanja 1885. godine, Blavatsku je proglasilo prevarantom. Stoljeće kasnije, međutim, društvo je objavilo kritičku studiju Hodgsonova izvješća i objavilo u priopćenju za tisak da je Blavatsky nepravedno osuđena.
Knjige Helene Blavatsky
Fotografija: Biblos
Knjiga Razotkrivena Izida podijeljena je u dva dijela. U prvom dijelu Helena Blavatsky piše o okultizmu, kao i nepoznatim prirodnim silama, dok u drugom dijelu govori o sličnostima kršćanstva s istočnjačkim religijama poput budizma, hinduizma i zoroastrizma.
Smatrala je kako sve velike svjetske religije potječu iz istog izvora.
U oba toma knjige nalaze se ključevi tajnog znanja, a Blavatsky poziva čitatelje da ih otkriju. Smisao života, prema autorici, je u duhovnoj spoznaji, a puteva/ključeva je mnogo. Onaj tko traži, taj će i naći!
Iz pećina i džungli Hindustana
U ovoj knjizi Helena Blavatsky piše o tajanstvenoj indijskoj sekti Raja Yogija, svetim mudracima, posvećenima kompleksnim duhovnim vježbama zbog kojih su sposobni izvoditi razna čuda.
Kroz ljude koje je upoznavala tijekom boravka u tim krajevima autorica je željela otkriti Indiju „iznutra“. Stoga knjiga odražava mnoge aspekte indijske duhovnosti, specifičnosti tradicionalnog indijskog društva, kao i kritički osvrt na englesku kolonijalnu vladavinu.
Riječ je o ezoteričnoj knjizi koja je objavljena 1888. godine u dva dijela. Prvi svezak naziva se kozmogeneza, a drugi antropogeneza.
U prvom dijelu autorica raspravlja o nastanku i nestanku svjetova, o kozmičkoj evoluciji i duhovnim zakonima koji vladaju svijetom. U drugom dijelu piše o duhovnoj evoluciji pojedinaca i rasa.
Neki su kritizirali knjigu jer su smatrali kako potiče pseudoznanost, a s druge strane, Albert Einstein je, navodno, iznimno cijenio ovo djelo i smatrao ga Svetim gralom moderne znanosti.
Knjiga je pisana u formi pitanja i odgovora pa na jasan način izražava glavna teozofska načela. Govori o reinkarnaciji, prirodi ljudskog bića te životu nakon smrti. Također knjiga odgovara na primjedbe prosječnog sugovornika sa Zapada.
Indijski političar Mahatma Gandhi u svojoj autobiografiji istaknuo je:
"Ova je knjiga u meni potaknula želju za čitanjem knjiga o hinduizmu i razriješila me mišljenja misionara koji smatraju da je hinduizam prepun praznovjerja.“
Teozofski rječnik je posthumno djelo izdano 1892. godine. Cilj knjige je upoznati čitatelja s pojmovima iz Sanskrta, Palija, Perzije, Skandinavije, kao i s terminima iz kabalističke, gnostičke te okultne tradicije.