Što je „sotonsko“ u Sotonskim stihovima?

Jedan od najpopularnijih i najkontroverznijih autora 20. stoljeća Salman Rushdie, odnosno, sir Salman Rushdie rođen je u Mumbaiju 1947. godine kao sin jedinac učiteljice i bogatog indijskog poduzetnika muslimanskog podrijetla.

Imao je sretno djetinjstvo. Odrastao je uz tri sestre i uvijek je bio okružen knjigama. Kako je sam izjavio, već s pet godina znao je da želi postati pisac.

Kad je navršio 14 godina obitelj ga je poslala na školovanje u Englesku. Tamo ga kolege studenti nisu najbolje prihvatili. Kako zbog indijskih korijena, tako i zbog nedostatka atletskih sposobnosti, Rushdie je bio žrtva rasističkog ismijavanja. S druge strane bio je iznimno vješt u debatiranju pa je zbog toga dobio stipendiju za King's College u Cambridgeu. 

Iskustva s Cambridgea bila su mnogo ugodnija. Diplomirao je povijest 1968. godine. Nakon kratke glumačke karijere, tijekom 70-ih godina radio je kao copywriter u Londonu. 

Fotografija: Ulice Mumbaija

 

Stil pisanja

Rushdijev stil pisanja naziva se magični realizam. Riječ je o književno umjetničkom smjeru u kojem se elementi fantastike isprepliću sa stvarnošću, poistovjećujući se na taj način s njom i tvoreći skladnu cjelinu zasnovanu na objektivnom odnosu. 

Kao književna vrsta nastao je u Latinskoj Americi 60-ih godina prošloga stoljeća, a termin se izvorno koristio 1920-ih kako bi se opisala djela slikara koji su se pojavili u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.

Salman Rushdie koristi magični realizam kako bi čitateljima pokazao stvarnost i surovu istinu svijeta. 

U kreiranju svojih djela koristi različite inspirativne izvore:

• Fantastiku
• Mitologiju
• Religiju
• Usmenu predaju

Iskustvo života u iseljeništvu, koje je dijelio s mnogim piscima svoje generacije koji su rođeni u zemljama Trećeg svijeta, također je važna tema u njegovom stvaralaštvu.

„Možete maknuti dječaka iz Mumbaija, ali ne možete maknuti Mumbai iz dječaka.“ Salman Rushdie

 

Sotonski stihovi - kratak sadržaj

Fotografija: Biblos

Sotonski stihovi su magično realistički roman koji je objavljen 1988. godine. Riječ je naime o jednoj od najkontroverznijih knjiga kasnog 20-og stoljeća. 

Kompleksna i višeslojna radnja fokusira se na dva protagonista; oba su indijski muslimani koji žive u Engleskoj. Gibreel je uspješan filmski glumac koji je nedavno patio od mentalne bolesti, a Saladin je glasovni glumac koji se posvađao sa svojim ocem. Gibreel i Saladin upoznaju se na letu iz Mumbaija za London, a avion otmu sikhski teroristi. Tijekom svađe teroristi slučajno detoniraju bombu, uništavajući letjelicu iznad La Manchea. Knjiga počinje Gibreelom i Saladinom, jedinim preživjelima, koji padaju u Atlantski ocean.

Gibreel se transformira u anđela Gabriela, a Saladin se pri padu pretvara u vraga. Također, u knjizi se pojavljuje lik imama, vjerskog fanatika i zlog luđaka, koji se nakon godina emigracije na Zapadu vraća kući s prijezirom prema zapadnoj kulturi.

 

Osuda Islamskog svijeta

Odmah po objavljivanju Sotonskih stihova, a zbog izraženih kritičkih stavova o Islamu i muslimanskim tradicijama, pokojni je iranski duhovni vođa, ajatolah Homeini, 14. veljače 1988. godine Salmanu Rushdieu izrekao tzv. fatvu, odnosno javno ga osudio na smrt, što je pokrenulo Rushdijev opći progon od konzervativnih muslimanskih vjernika. 

Iako je cijeli intelektualni svijet stao u njegovu zaštitu, pripadnici islamske vjeroispovijesti toliko su bili pogođeni njegovom knjigom da su se čak i neki istaknuti muslimanski intelektualci pridružili kritikama.

 

Zabrana i javno spaljivanje knjige

Fotografija: Internet

Za Sotonske stihove, Rushdie je 1988. godine dobio uglednu nagradu Whitbread, međutim roman je zabranjen u Indiji i Južnoj Africi, a indijski imigranti u Engleskoj organizirali su javno spaljivanje knjige. 

Kad je ajatolah Homeini pozvao sve smjerne muslimane da izvrše smrtnu kaznu nad piscem i izdavačem knjige, Rushdie je bio prisiljen dugo se skrivati od javnosti.

Jedan Homeinijev suradnik ponudio je čak i novčanu nagradu, u iznosu od milijun dolara, za njegovu smrt. 

Tijekom nereda koji su povodom fatve izbili u Indiji, Pakistanu i Egiptu, bilo je i nekoliko smrtnih slučajeva. 

Godine 1990. Rushdie je objavio esej pod nazivom U dobroj namjeri, kako bi umirio svoje kritičare te dao javnu ispriku u kojoj je ponovno istaknuo kako poštuje Islam. Ipak, iransko svećenstvo nije povuklo prijetnju smrtnom kaznom.

Ono što je zanimljivo je da Sotonski stihovi nisu zabranjeni u Iranu, niti je zabranu knjige predlagao sam Homeini.

 

Što na sve to kaže Salman Rushdie?

„Uvrede su tajanstvene. Ono što nekome može sličiti na najokrutniju, razarajuću uvredu, ne mora uopće proizvesti posljedice, dok nešto što na prvi pogled ne izgleda kao ozbiljna uvreda, poput „Bogu hvala što nisi moje dijete“ u svojoj konačnici može probiti i najčvršći oklop i pogoditi ravno u srce.“ (Iz knjige „Pod njezinim nogama“). Jasno je, naime, njegovo uvjerenje da snagu uvrede treba mjeriti po učincima koje ona proizvede.

Rushdie je također rekao kako "knjiga zapravo nije o islamu, već o migraciji, metamorfozi, podijeljenim jastvima, ljubavi, smrti, Londonu i Bombayu." 

Također neki britanski autori poput Baqera Moina i Kenana Malika ističu kako kontroverze oko „Sotonskih stihova” nisu vjerski već politički motivirane te kako su počele u studenom 1988. prilikom izbora u Indiji gdje su muslimanski tvrdolinijaši napali Rushdijevo djelo radi prikupljanja političkih bodova.

 

Život u skrivanju i napad na pisca 2022. godine

Fotografija: Internet

Nakon vjerske osude, Salman Rushdie, živio je povučen od javnosti, krijući se od mogućih ubojica. 

U rujnu 1998. godine iranska je Vlada objavila da neće ništa poduzimati u cilju ostvarenja fatve, niti će druge ohrabrivati da to učine. Kako je izjavio, Rushdie se odlučio prestati skrivati.

Nažalost, u kolovozu 2022. godine dok se pripremao za predavanje u Chautauqua Institutu u Sjedinjenim Američkim Državama, Rushdieja je napao muškarac koji je izjurio na pozornicu i više puta mu nanio ubodne rane nožem, uključujući i rane na vratu. Napadača su svladali prisutni članovi publike prije nego što je priveden. Pisac je nasreću preživio napad, međutim ima ozbiljne posljedice, naime ne vidi na jedno oko i ne može koristiti ruku.

 

Ostala književna djela

Svoj književni rad započeo je 1975. godine novelom „Grimus“. Riječ je o djelu koje se temelji na jednoj poznatoj fantastičnoj pjesmi iz 12. stoljeća. 

Sljedeći Rushdijev roman, „Djeca ponoći“ donosi mu nagrade i svjetsku slavu. Knjiga govori o rođenju suvremene indijske nacije te podjeli Britanske Indije na indijski i pakistanski teritorij. 

Tema romana  „Sramota“ je život dobrostojeće pakistanske obitelji, a povijest obitelji pisac tu koristi kao metaforu za nacionalnu povijest.

Istaknut ćemo i romane „Posljednje viđenje Moora“, „Tlo pod njezinim nogama“, „Bijes”, „Klaun Shalimar”, „Firentinska čarobnica”…

 

Privatni život

Salman Rushdie ženio se i razvodio četiri puta. Ima dvoje djece. 

Trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama.