Sažetak
Ilija Marić: Beleške o Kišu i filosofiji
Naš stari dojam da su Kiševa proza i eseji prožeti filozofijom zapravo je posljedica prisutnosti određenih metafizičkih tema o kojima je često govorio u svojim intervjuima. Ipak, tim je temama pristupao na način umjetnika, pisca, „pučkog”, a ne profesionalnog filozofa. Otuda i naš kasniji uvid da u Kiševim tekstovima rijetko nailazimo na filozofiju u strogom smislu riječi. […] Ipak, u većini slučajeva Kiš poseže za stajalištima pojedinih filozofa kada razmatra poetska ili etička pitanja ili, kako bi on rekao, kada dotiče poetiku. Pritom je karakteristično da ga ne zanimaju filozofska stajališta sama po sebi, u njihovu izvornom kontekstu i značenju, već ih uvijek koristi kako bi potkrijepio ili ilustrirao vlastito shvaćanje ili tvrdnju. Stoga je donekle promašeno isticati da stajališta velikih mislilaca na koje se poziva nemaju uvijek ono značenje koje im on pridaje. On se njima jednostavno slobodnije služi za vlastite potrebe, a ne radi akademske rasprave o njihovu izvornom značenju.
Ovaj artikl još nema recenzija. Budite prvi koji će podijeliti iskustvo.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.