Junger Ernst | Mishima Yukio: Rat kao unutarnje iskustvo

Ernst Junger, Yukio Mishima: Rat kao unutarnje iskustvo

Rat kao unutarnje iskustvo” naslov je zbornika koji je objavila izdavačka kuća Stoa poikile. Knjiga spaja ključne tekstove dvojice radikalnih mislilaca 20. stoljeća: Nijemca Ernsta Jüngera i Japanca Yukija Mishime. Zbornik obuhvaća Jüngerov rani esej „Borba kao unutarnje iskustvo” (Der Kampf als inneres Erlebnis, 1922.) i Mishimino kultno djelo „Sunce i čelik” (Taiyō to tetsu, 1968.)

Ernst Jünger: Rat kao egzistencijalni laboratorij

Jüngerov doprinos temelji se na njegovim neposrednim iskustvima iz Prvoga svjetskoga rata, gdje je bio višestruko ranjavan i odlikovan najvišim ordenom Pour le Mérite. Dok je u romanu „U čeličnim olujama” (1920.) kronološki opisivao strahote s bojišnice, esej „Borba kao unutarnje iskustvo” nudi apstraktnu filozofsku refleksiju tih događaja. 

• Totalna mobilizacija: Rat za Jüngera nije samo politički sukob, već elementarna prirodna sila i vrhunac tehnološkog doba. 
• Novi tip čovjeka: Kroz pakao rovovske borbe i industrijskog uništavanja rađa se „čovjek od čelika”. On nadilazi strah i pronalazi duboki unutrašnji smisao u apsolutnoj predanosti borbi. 
• Estetizacija nasilja: Jünger pronalazi strašnu, ali fascinantnu ljepotu u eksplozijama i razaranju. To iskustvo vidi kao preobražaj ljudske psihe koji pojedinca oslobađa plitkog građanskog morala. 

Yukio Mishima: Tjelesnost, estetika i smrt

Mishima, s druge strane, piše iz perspektive poslijeratnog Japana koji je izgubio svoj tradicionalni ratnički etos (samurajski kod Bushido). Njegov esej „Sunce i čelik” predstavlja duboko osobnu ispovijest o transformaciji vlastitoga tijela i uma. [1]

• Kult tijela: Mishima je počeo fanatično trenirati body building i borilačke vještine u tridesetim godinama. Vjerovao je da intelektualci griješe dajući prednost riječima nad tijelom. Tijelo za njega postaje primarni medij kroz koji čovjek spoznaje stvarnost.
• Spoj pera i mača (Bunbu Ryōdō): Mishima zagovara savršen balans između umjetničkog stvaralaštva i ratničke akcije. Riječi bez tjelesnog rizika za njega gube vrijednost.
• Herojska smrt: Slično Jüngeru, Mishima rat i borbu vidi kao prostor vrhunske estetske čistoće. Smatrao je da je tragična smrt u mladosti i punoj fizičkoj snazi jedini način da se izbjegne propadanje koje donosi starost. To je i praktično demonstrirao 1970. godine izvršenjem ritualnog samoubojstva (seppuku).