Sažetak
Friedrich Nietzsche: Šopenhauer kao vaspitač
Šopenhauer kao vaspitač (1874) je Nietzscheov mladenački spis koji je, s jedne strane, kritika obrazovnih ustanova u Njemačkoj njegovog vremena, a sa druge, razmatranje o kulturi, svladavanju ograničenja koja individuu osuđuju na robovsku svijest i rođenju genija - kao najvišem cilju kojem bi trebao težiti cijeli ljudski rod.
On smatra da pravi filozof prvenstveno svojim životom kao primjerom djeluje na druge, pomažući im tako da prevladaju sebe i postanu cjelovite osobe.
Navodeći tri tipa čovjeka koji svakome mogu poslužiti kao modeli za preobražaj – rusoovski, geteovski i šopenhauerovski – Nietzsche se ovde prvenstveno bavi Schopenhauerovom neovisnošću u sagledavanju istine, nasuprot Kantu, koji je zbog profesure bio u podaničkom odnosu prema državi.
Slobodan poput starih Grka, Schopenhauer je, po Nietzscheu, uspio vidjeti cjelovitu i istinitu sliku ljudske egzistencije, te je tako praktičnu filozofiju vratio u život, nakon duge dominacije metafizičkih sistema.
U ovom djelu su primjetne sve odlike Nietzscheovog stila – razorna kritika postojećeg, ironija i humor na rubu cinizma, te proročki ton filozofa čija je misija sve nas probuditi i povesti ka najvišem cilju.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.