Naess Arne: Životna filozofija: osobni osvrt na razum i osjećaje

Arne Næss: Životna filozofija: osobni osvrt na razum i osjećaje

Knjiga Životna filozofija: osobni osvrt na razum i osjećaje djelo je norveškog filozofa Arnea Næssa u kojemu autor reflektira o ulozi osjećaja tijekom procesa odrastanja i starenja. Napisano kada je autor već bio u poodmakloj dobi od 90 godina, djelo nije zamišljeno kao „stručno štivo za filozofe“, već je upućeno svima koji su u nekom trenutku razmišljali o odrastanju, starenju i smrti. Autor tim pitanjima pristupa kao filozof koji je većinu svojeg profesionalnog rada posvetio promišljanju ljudske racionalnosti, polazeći od uvida da je filozofska zadaća refleksije o životu uvelike okrnjena ukoliko se ograniči samo na veličanje mišljenja i znanosti, a zanemari značajnu ulogu osjećaja u tijeku života. Stoga se kroz osam poglavlja razvija teza o neodvojivosti razuma i osjećaja još od prvog poticaja na promišljanje, koje je Aristotel odredio kao „čuđenje“. Ovisno o našem emocionalnom odnosu prema sebi, drugima i okolini oblikuju se naši razumski stavovi, a njihova je promjena moguća samo dubinskim preispitivanjem naših vrijednosnih i emocionalnih stavova. Autor se time suprotstavlja onomu što naziva „sitnim razborom“ znanosti, odnosno reduktivnim pristupom okolnome svijetu koji promatrača isključuje iz cjeline stvari. Iz toga se razloga autor zalaže za „bavljenje malim stvarima naveliko“, odnosno ukazuje na potrebu da pomnije pristupamo svakodnevnim situacijama, drugim ljudima i živim bićima te vlastitim interesima jer na taj način se emocionalno razvijamo i na koncu drugačije promišljamo o stvarima. Napisana dijelom kao filozofski ogled, a dijelom kao autobiografski esej, Životna filozofija manifest je značajnog filozofa na kraju životnog puta i izniman primjer sljubljivanja znanstvenih interesa i osobnog iskustva kako bi se ponudilo jedinstveno filozofsko djelo u punom smislu riječi.

Arne Næss (1912. – 2009.) jedan je od najvažnijih norveških filozofa. Studirao je filozofiju, astronomiju i matematiku na Sveučilištu u Oslu, gdje je 1939. godine obranio doktorat. Tokom karijere bavio se problemima logičke semantike, filozofije znanosti i teorije argumentacije, no najzapaženije radove napisao je na temu ekologije. Njegov je rad na tome području ostvario izniman utjecaj na ekološke pokrete 20. stoljeća, pri čemu ga se smatra tvorcem izraza „dubinska ekologija“. Među prvim je autorima koji su promišljali o filozofskim pretpostavkama ekologije i pokušali joj dati etičke i političke smjernice. U Norveškoj je prepoznat kao jedan od najvažnijih norveških intelektualaca 20. stoljeća.