Stanković Petar: Dello anfiteatro di Pola

Pietro Stancovich(Petar Stanković): Dello anfiteatro di Pola, dei gradi marmorei del medesimo, nuovi scavi e scoperte e di alcune epigrafi e figuline inedite dell’Istria : con VIII tavole 

Knjiga sadržava sve grafičke priloge i portret Petra Stankovića

Knjigu pod naslovom Dello anfiteatro di Pola, dei gradi marmorei del medesimo, nuovi scavi e scoperte e di alcune epigrafi e figuline inedite dell'Istria (O pulskom amfiteatru, o njegovim mramornim stepenicama, novim iskopavanjima, nalazištima, epigrafskim spomenicima i novim glinenim posudama u Istri) napisao je Petar Stanković, barbanski kanonik i polihistor Istre. Stanković je bio jedan od najuglednijih ličnosti u Istri s konca 18. i prve polovice 19. stoljeća. Objavljivao je brojne radove čime se smatra najplodnijim piscem tog razdoblja. Veoma širokih interesa, Stanković se naročito zanimao za povijest i prošlost Istre, čega je rezultat i ova knjiga koju je objavio nakladnik i tiskar Giuseppe Picotti iz Venecije. 

Petar Stanković / Pietro Stancovich, barbanski kanonik i polihistor Istre, svećenik i pisac, polemičar, posjednik golemog zemljišnog i novčanog imutka, znatiželjni istraživač, izumitelj ratarskih strojeva, oplemenitelj stoke, veliki bibliofil i sakupljač istarskih i drugih starina, član raznih, pretežito georgičkih europskih akademija, nedvojbeno je jedna od najzanimljivijih istarskih ličnosti s konca 18. i prve polovice 19. stoljeća. Pristaša fiziokratskih ideja, tipičan predstavnik svoga vremena, osebujnim je, gotovo romanesknim, nerijetko i kontroverznim načinom života privlačio pozornost ne samo vlastite istarske sredine, već i nekih europskih intelektualnih krugova, pa i vrlo uglednih pojedinaca s kojima se dopisivao, a neki su ga iz europskih metropola dolazili i posjećivati u malom istarskom Barbanu.

Rođen u obitelji bogatog barbanskog poduzetnika Antuna Stankovića, Petar Stanković je temelje svoje pismenosti na hrvatskom i talijanskom jeziku dobio od lokalnog svećenika. Višu školsku naobrazbu stekao je u talijanskim školama koje je pohađao u Rovinju, Padovi i Vidmu (Udine). Iako je u Padovi diplomirao teologiju, njegov se interes protezao i na prirodne znanosti: kemiju, astronomiju, botaniku, fiziku, matematiku.

Godine 1795., rekavši mladu misu, započinje sa svećeničkim radom. Kako je svećenikom postao zbog očevih ambicija, manje je mario za duše u svojoj župi, a više za svoje materijalno stanje. Kanonikom postaje već u dvadeset i sedmoj godini, no bavio se raznim područjima; arheologijom, jezikoslovljem, bilježio je narodne običaje, bavio se izumima, zoologijom, botanikom, glazbom, pa i arhitekturom. Dva njegova izuma za preradu maslina priskrbila su mu i međunarodni ugled kao izumitelja. Bio je strastveni zaljubljenik u knjigu. Svoju je veliku knjižnicu s preko 4000 svezaka ostavio gradu svoje mladosti – Rovinju, i ona se čuva u Zavičajnom muzeju Rovinja pod nazivom „Stancoviciana“. Niz njegovih objavljenih knjiga te neobjavljenih rukopisa i pisama čuva se i u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Za života je objavio dvadeset i tri knjige s oko 3000 stranica, gotovo sve na talijanskom jeziku.