Emmanuel Todd: "Poraz Zapada"

Emmanuel Todd: "Poraz Zapada"

 Emmanuel Todd: „Poraz Zapada“ 

Emmanuel Todd (rođen 1951.) francuski je povjesničar, antropolog i demograf poznat po širokim, često provokativnim interpretacijama dugoročnih društvenih procesa. Obrazovao se na École des hautes études en sciences sociales i University of Cambridge, a proslavio se vrlo rano knjigom u kojoj je predvidio raspad Sovjetskog Saveza na temelju demografskih i obrazovnih trendova.

1. Nekoliko ključnih ideja koje obilježavaju Toddov rad

• društvene promjene imaju duboke demografske i obiteljske korijene 
• ideologije nisu autonomne, nego proizlaze iz strukture obitelji i obrazovanja 
• religija ima ključnu ulogu, čak i kad formalno nestaje (ostavlja “mentalne ostatke”). 

U svojoj najnovijoj knjizi „Propast Zapada“ (La Défaite de l'Occident) Todd iznosi tezu da Zapad ne propada prvenstveno vojno ili ekonomski nego unutarnjim razvojem prilika, antropološki i ideološki. Za njega su tako, vodeća zapadna i svjetska sila, Sjedinjene Američke Države, primjer društva koje:

• gubi industrijsku bazu (outsourcing, financijalizacija) 
• pati od stagnacije obrazovanja (posebno u STEM područjima) 
• ima rastuću nejednakost (oligarhija vs. ostatak društva). 

Ključna Toddova teza jest da je  raspad protestantske etike doveo je do gubitka moralne i društvene kohezije. On smatra da je nekadašnji američki uspjeh bio vezan uz:

• protestantsku disciplinu 
• visoku pismenost 
• egalitarnije društvo 

Nakon slabljenja religije, prema Toddu:

• nastaje “nihilistički liberalizam” 
• elita se odvaja od ostatka društva 
• ideologija postaje odvojena od realnosti (npr. u vanjskoj politici).

Ovakvi procesi dovode do nepovoljne društvene strukture koju karakteriza mali broj oligarha, oko 10–15% “visoke srednje klase” (menadžeri, stručnjaci), dok je preostala većina stanovništva suočena s padom sigurnosti i standarda.

Što se tiče vodećih zapadnoeuropskih država - Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke - one, prema Toddu, prolaze slične procese kao što je deindustrijalizacija (premještanje proizvodnje u Aziju) i dominacija financijskog sektora.

Političke posljedice ovakvih procesa dovode do slabljenja nacionalnih država, rasta nepovjerenja u demokraciju iporast populizma 

Todd posebno kritizira gubitak suvereniteta u korist globalnih struktura i ideološku homogenizaciju političkih elita. 

Za razliku od klasičnih ekonomista, Todd deindustrijalizaciju tumači kulturno-demografskim uzrocima kao što su:

• pad tehničkog obrazovanja → slabija industrijska baza 
• ideologija “postindustrijskog društva” → zanemarivanje proizvodnje 
• globalizacija → kratkoročna dobit za elite, dugoročni gubitak za društvo. 

Dakle, prema Toddu, deindustrijalizacija nije samo ekonomska nužnost, nego i ideološki izbor elita.

Jedna od Todovih najkontroverznijih ideja jest da je liberalna demokracija u zapadnim zemljama izrasla iz protestantizma. Kad protestantizam oslabi:

• nestaje naglasak na odgovornosti i radu 
• slabi društveno povjerenje
• dolazi do fragmentacije društva 

Todd tvrdi da  današnji Zapad formalno jest sekularan, ali je zapravo u fazi “post-religijskog vakuuma”. Kao posljedica toga :

• ideologije postaju nestabilne 
• demokracija gubi sadržaj i postaje proceduralna 
• elite se udaljavaju od naroda 

Todd promatra obiteljske strukture kao temelj civilizacija, što je možda najvažniji dio njegove teorije. On razlikuje tipove obitelji (pojednostavljeno):

1. Nuklearna obitelj (npr. angloamerički svijet)

• djeca rano napuštaju roditelje 
• naglasak na individualizmu
  ➡️ vodi prema liberalizmu i kapitalizmu 

2. Autoritarna obitelj (npr. Njemačka, Japan)

• jaka hijerarhija
  ➡️ pogoduje discipliniranim, organiziranim društvima 

3. Egalitarna obitelj (npr. Francuska)

• jednakost među djecom
  ➡️ vodi prema egalitarnim ideologijama 

4. Komunitarne obitelji (npr. Rusija, Kina)

• kolektivizam
  ➡️ pogoduje autoritarnim ili kolektivističkim sustavima 

Toddova je ključna ideja da način na koji ljudi odrastaju u obitelji oblikuje njihovu percepciju:

• autoriteta 
• jednakosti 
• slobode 

I dugoročno:
➡️ utječe na političke sustave i povijest.

Toddovi kritičari smatraju da on pretjerano pojednostavljuje kompleksne procese, stavljajući prevelik naglasak na obitelj i zanemarujući tehnologiju i tržišne sile. No, njegovim se prednostima općenito smatraju povezivanje demografije, kulture i politike, čime nudi “dugoročni pogled” koji često nedostaje ekonomistima 

Može se reći da Todd vidi Zapad ne kao civilizaciju koja propada zbog vanjskih neprijatelja, nego zbog:

• unutarnje erozije društvenih struktura 
• gubitka religijskog i moralnog temelja 
• pogrešnih ekonomskih i ideoloških izbora elita, 

Njegova najradikalnija poruka jest da je kriza Zapada antropološka, a ne samo ekonomska ili politička.

1. Toddovo tumačenje rata između Rusije i Ukrajine

Mnogi njegovo tumačenje rusko-ukrajinskog rata smatraju intrigantnim. On, naime, vidi rat između tih dviju zemalja kao simptom dubljeg globalnog preustroja, a ne samo kao regionalni sukob. U njegovoj interpretaciji to je sukob koji razotkriva slabosti Zapada i kraj njegove ideološke dominacije. Todd odbacuje pojednostavljeno objašnjenje o “agresiji bez uzroka” i naglašava kombinaciju faktora kao što su: 1) geopolitičko širenje Zapada (širenje NATO-a prema istoku, Todd tvrdi da je Zapad podcijenio sigurnosne percepcije Rusije; 2) ideološki sukob (Zapad promovira liberalni univerzalizam, Rusija se postavlja kao suvereni, civilizacijski alternativni model). Za Todda, dakle, rat nije samo teritorijalni nego i ideološki; 3). unutarnja kriza Zapada (rat je, po njemu, i rezultat potrebe Zapada, posebno SAD-a, da potvrdi svoju globalnu dominaciju i kompenzira unutarnje slabosti /ekonomske, društvene/).

Todd tvrdi da su zapadne sile napravile nekoliko ozbiljnih krivih procjena. Na prvom mjestu vidi podcjenjivanje Rusije (očekivanje brzog ekonomskog kolapsa, uvjerenje da je Rusija “slaba” i ovisna). Pokazalo se da Rusija ima otpornu ekonomiju, te da može održati industrijsku i vojnu proizvodnju. Na drugom mjestu vidi zapadno  precjenjivanje vlastite moći kroz vjeru u učinkovitost sankcija i uvjerenje u globalnu podršku Zapadu. Todd navodi da je Zapad “živio u iluziji vlastite hegemonije”. Kao treću pogrešku Zapada Todd vidi njegovu pogrešnu sliku globalnog svijeta kroz pretpostavku da će slijediti zapadnu liniju, što se nije dogodilo.

„Globalni jug“ (npr. Indija, Brazil, Južna Afrika) prema Toddu ima vlastitu logiku koja se očituje kroz: 1) povijesno nepovjerenje prema Zapadu (kolonijalna prošlost, percepcija dvostrukih standarda); 2. ekonomske interese (ovisnost o ruskim energentima i resursima, želja za multipolarnim svijetom); 3. ideološku autonomiju (odbijanje zapadnog “moralnog imperativa” , veći naglasak na suverenitet). Todd zaključuje kako svijet više nije unipolaran.

Todd smtra kako percepcija “The West vs the Rest” (Zapad nasuprot “ostatku svijeta”) nije samo politička konstrukcija, nego rezultat:1. demografskih realnosti (Zapad čini relativno mali dio svjetskog stanovništva, ostatak svijeta demografski dominira; 2. različitih vrijednosnih sustava (Zapad → individualizam, liberalizam; ostatak svijeta → često kolektivizam, suverenizam); 3. ekonomskih promjena (rast Azije, posebno Kine; pad industrijske baze Zapada. Todd tvrdi kako je rat pokazao da Zapad više nije “centar svijeta”.

No, dubljom Toddovom interpretacijom dolazimo do njegove najintrigantnije teze: rat je otkrio krizu zapadne ideologije.  On tvrdi da:

• Zapad više ne proizvodi univerzalno uvjerljive ideje 
• liberalizam gubi globalnu privlačnost 
• ostatak svijeta ne prihvaća zapadnu dominaciju kao legitimnu. 

Mnogi analitičari smatraju da je Toddova interpretacija je kontroverzna, jer podcjenjuje rusku odgovornost, precjenjuje koherentnost “Globalnog juga” i pojednostavljuje kompleksne motive država. Po ovom pitanju zaključno se može reći da, prema Toddu, rat u Ukrajini nije izoliran događaj nego prekretnica u globalnoj povijesti koja pokazuje:

• kraj zapadne hegemonije 
• nastanak multipolarnog svijeta 
• duboku unutarnju krizu Zapada. 

2.1 Emmanuel Todd koristi rat u Gazi kao ilustraciju onoga što naziva “američkim nihilizmom”, ali pritom ne misli samo na Sjedinjene Američke Države kao državu, nego na širi ideološki okvir Zapada.

U nekoliko sažetih točaka, njegova logika ide ovako:

• Dvostruki standardi: Todd tvrdi da Zapad istodobno govori o ljudskim pravima i demokraciji, ali u Gazi tolerira ili opravdava postupke koji su u suprotnosti s tim načelima. To, po njemu, pokazuje gubitak stvarne normativne dosljednosti. 
• Gubitak univerzalizma: liberalne vrijednosti više ne djeluju kao univerzalne, nego selektivne – primjenjuju se na “svoje”, ali ne i na druge. To je za Todda znak da je ideologija izgubila unutarnju koherenciju. 
• “Nihilizam” kao praznina vrijednosti: kad nestane dublji moralni ili religijski temelj (što on povezuje s raspadom protestantske etike), ostaje, po njemu, sustav koji formalno govori o vrijednostima, ali ih u praksi ne može dosljedno provoditi. 
• Geopolitički cinizam: podrška saveznicima bez obzira na posljedice vidi se kao dokaz da interes prevladava nad načelima – što Todd tumači kao oblik nihilizma, tj. odsustva stvarnog normativnog sidra. 

Važno je dodati da je ovo jedna interpretacija: kritičari tvrde da Todd pojednostavljuje kompleksan sukob i zanemaruje sigurnosne, povijesne i političke dimenzije, kao i različite stavove unutar samog Zapada.

1. Rasizam, populizam i Trump u Toddovoj interpretaciji

Emmanuel Todd u Porazu Zapada vidi pojavu rasizma i populizma u Sjedinjenim Američkim Državama ne kao iznenadni “povratak prošlosti”, nego kao simptom duboke društvene dezintegracije.

• Rasizam: prema Toddu nije primarni uzrok, nego sekundarna reakcija društva koje gubi ekonomsku stabilnost i identitetsku sigurnost. Kako nestaje industrijska baza i srednji sloj, dio stanovništva traži objašnjenja i krivce – često u etničkim ili kulturnim razlikama. 
• Populizam: on ga vidi kao pobunu protiv elita, ali i kao znak da tradicionalni politički sustav više ne uspijeva reprezentirati većinu stanovništva. 

Toddov pogled na američkog predsjednika Trumpa je sljedeći:

• Trump nije uzrok krize, nego njezin proizvod 
• njegov prvi mandat (2017.–2021.) vidi kao reakciju na raspad industrijske Amerike 
• Trumpova retorika i stil odražavaju pad političke kulture, ali i autentično nezadovoljstvo dijela društva.

Dakle, prema Toddu, Trump je politički izraz “Amerike koja gubi” – industrijskih regija, nižeg i dijela srednjeg sloja. On je po drugi put došao na vlast  kombinacijom faktora kao što su: deindustrijalizacija (→ ekonomska nesigurnost); nestanak stabilnog srednjeg sloja; slabljenje obrazovnog i meritokratskog sustava; raspad protestantske etike (gubitak discipline i društvene kohezije). Kao rezultat svega toga, birači se okreću “nekonvencionalnom” lideru koji obećava prekid s postojećim sustavom. Trump je za Todda:

• simptom krize liberalne demokracije 
• ali i znak da sustav više ne funkcionira za velik dio populacije. 

Završne misli o „Porazu Zapada“

„Poraz Zapada“ nije knjiga o jednom ratu ili jednoj politici, nego o dugoročnom raspadu društvenih temelja Zapada. Todd nas podsjeća da ekonomija, ideologija i politika ne mogu opstati bez dubljih kulturnih i demografskih struktura. Slažemo li se s njim ili ne, njegova analiza prisiljava čitatelja da preispita ono što se često uzima zdravo za gotovo – snagu, stabilnost i univerzalnost zapadnog modela. Knjiga je vrijedna čitanja ne zato što daje konačne odgovore, nego zato što postavlja neugodna, ali važna pitanja o smjeru suvremenog svijeta. Todd je najkorisniji kad ga se čita ne kao proroka nego kao provokativnog dijagnostičara. Njegova najveća vrijednost nije u tome da je uvijek u pravu, nego u tome što povezuje discipline koje se rijetko povezuju i što tjera čitatelja da razmišlja izvan dominantnih narativa.

„Poraz Zapada“ možete odmah naručiti u našem webshopu.