Strastveni kolekcionar i ljubitelj knjiga

Strastveni kolekcionar i ljubitelj knjiga

Od slučajnog otkrića do vlasnika poznatog antikvarijata, Daniel Glavan je spasio tisuće knjiga od zaborava

Svoju prvu vrijednu knjigu Daniel Glavan, 48-godišnji zagrebački antikvar, pronašao je slučajno na prašnjavim policama jedne zagrebačke obiteljske biblioteke. Bile su rane 2000-e, imao je 25 godina, studirao pravo i džeparac u to vrijeme zarađivao prodajući knjige na štandu na Britancu, nedaleko od obiteljskog stana u Hercegovačkoj. Vrijedne knjige nalazio je posvuda, od kontejnera do tavana i podruma.

- Tako sam došao na poziv u jednu kuću, pregledavao knjige u njihovoj biblioteci i za oko mi je zapela jedna s jako niskom godinom otisnutom na prvom listu. Nisam u tom trenutku znao što sam našao niti ima li ikakvu vrijednost, ali srećom nisu ni vlasnici - prisjeća se Glavan.

Ispostavilo se da je to disertacija vojskovođe Jurja III. Draškovića, člana poznate hrvatske velikaške obitelji iz 16. stoljeća, jedini takav poznati primjerak. U tom trenu, kaže, osjetio je indianajonesovski adrenalin za kopanje i istraživanje starina i odlučio da je to to - lov na stare knjige je njegova karijera. Dodatni plus, u Hrvatskoj se malo tko time bavio, a antikvarijata je u Zagrebu bilo samo nekoliko. Godinu poslije otvorio je svoj antikvarijat u Jurišićevoj, kod Rotonda centra.

- Iskreno, studij prava me nikad nije zanimao, a knjige su mi od djetinjstva bile strast, uz skupljanje markica, pa mi se nekako činilo prirodnim da uđem u taj biznis - objašnjava.

Dva desetljeća poslije i nekoliko desetaka tisuća knjiga koje su prošle kroz njegove ruke, Glavan je vlasnik jednog od najpoznatijih zagrebačkih antikvarijata Biblos na uglu Palmotićeve i Đorđićeve, ali i jedini domaći trgovac rijetkih hrvatskih inkunabula, knjiga koje su nastale gotovo na samim počecima tiskarstva u Europi do 1500. godine, a čije cijene dostižu i 20.000 eura.

‘Knjigocid‘

Našli smo se s njim ujutro, prije otvaranja antikvarijata, i sjeli među 21.000 knjiga natrpanih na tri etaže prostora. Ispitujemo Glavana sve o tajnama zanata: kako do vrijednih knjiga dolazi, gdje ih nalazi, kako se procjenjuje vrijednost, tko su kupci i može li se od starih knjiga u Hrvatskoj živjeti. Govori da je knjige znao nalaziti posvuda, od obiteljskih biblioteka po cijeloj Hrvatskoj i kontejnera za smeće do raznih svjetskih aukcija i inozemnih sajmova.

- Kod jedne obitelji našao sam rječnike Belostenca i Jambrešića, a sjećam se i da sam iz jedne štale u Feričancima iskopao vrijedne knjige iz 18. stoljeća - prisjeća se.

Pritom, ljudima koji se rješavaju starih knjiga najviše zamjera "knjigocid", kako on to zove. To je kada ljudi ne znaju što bi sa starim bibliotekama pa sve bace u smeće. Puno je vrijednih knjiga, napominje, tako nepovratno izgubljeno. Recimo, cijela biblioteka Dragutina Gorjanovića Krambergera, hrvatskog paleoantropologa poznatog po otkriću neandertalaca na Hušnjakovu brdu u Krapini. Prema jednoj priči, novi vlasnik koji je kupio Krambergerovu kuću nije znao što bi s njima i jednostavno ih je bacio.

- Velika šteta, takve se knjige uvijek mogu prodati ili donirati knjižnici, arhivu - dodaje.

Glavan je tako više puta znao priskočiti u spašavanje izbačenih knjiga, uzeti ih i skladištiti, ali to mu je počelo stvarati sve veće opterećenje.

- Imam sada više od 14 tisuća knjiga u skladištu koje još nisam stigao ni pregledati da vidim što je među njima. No, jednostavno nemam srca da se knjige, ma koje bile, bace i unište - mršti se.

Srećom, skupljanjem knjiga danas se bavi mnogo više ljudi nego prije. Glavan priča o cijeloj vojsci predanih spasitelja knjiga iz kontejnera koji su uglavnom bivši skupljači boca. Nanjušili su tu bolju zaradu od plastike pa sada prekopavaju kontejnere, traže knjige pa ih prodaju na Hreliću. Glavan je godinama lutao Hrelićem tražeći raritete, ali je s tom praksom sada prestao.

- Sve je više takvih lovaca pa je teško naći nešto zbilja vrijedno ako ne dođeš tamo u 4 ujutro, s lampom, i mukotrpno kopaš po tim hrpama. Iskreno, nemam više vremena za to - govori.

Danas, s više od dvadeset godina staža na domaćoj antikvarnoj sceni, Glavan više nema problema s pronalaskom knjiga. Kako kaže, one mu same dolaze. Ljudi ga znaju zvati u pola noći, nudeći mu svoje biblioteke na otkup. Kad dobije takav poziv, nužno je brzo reagirati.

- Znalo mi se dogoditi da mi i neke vrijedne knjige izmaknu - priznaje.

Tako ga je jednom prilikom, kada se navečer vraćao iz Milana, zvala starija gospođa iz Istre nudeći mu prvo izdanje "Gorskog vijenca" Petra II. Petrovića Njegoša iz 1847. godine. On je rekao da stiže na njezinu adresu odmah ujutro.

- I zovem je ujutro oko devet sati da dolazim, ali ona je knjigu već prodala, eto u tih nekoliko sati usred noći. Ne mogu opisati koliko mi je bilo žao. Ali, nema veze, kako sam stariji, shvaćam da ne mogu imati sve. Nekada nešto uloviš, nekada propustiš, događa se - kaže.

Najvrednija knjiga

Ipak, zadnji njegov ulov, oko kojeg ne skriva uzbuđenje, vjerojatno je najvrednija knjiga njegove karijere. Dolazi mu iz Italije od jednog prodavača Rimski misal Andrije Paltašića iz 1485. godine, jedna od najrjeđih hrvatskih inkunabula. Takvih je u svijetu deset, od toga sedam kompletno, ali nijedna u Hrvatskoj. On će sada biti jedini vlasnik Hrvat Paltašićeve inkunabule i izložit će je na ovom Interliberu. Inače, Paltašić je bio glasoviti hrvatski nakladnik iz Kotora, u 15. stoljeću je osnovao, kao prvi Hrvat, tiskaru u Veneciji. Inkunabule, posebno očuvane i u dobrom stanju, dostižu cijenu i do 20 tisuća eura u prodaji. Za koliko ju je on kupio, ne želi otkriti.

- Kod inkunabula je jako bitno stanje. Razlika može biti i do pet puta u vrijednosti ovisno o tome je li kompletna ili nije, ima li sve originalne stranice, ilustracije, ima li bilježaka na marginama ili ne, i tako dalje - objašnjava.

Osim inkunabula, Glavan u antikvarijatu drži i hrpu drugih raritetnih knjiga, vrijednih od tisuću eura pa do deset tisuća. Ustaje pa otvara staklenu vitrinu iza blagajne, pokazuje nam što sve ima. Jedna od vrednijih je "Voyage pittoresque et historique de l‘Istrie et de la Dalmatie", raskošni putopis Istrom i Dalmacijom, koji su 1802. u Parizu objavili putopisac Joseph Lavallée i francuski slikar i arhitekt Louis-François Cassas. Zanimljivo, ova debela knjižurina, koju prodaje za 8000 eura, tiskala se i slala posebno na adrese tadašnjih francuskih visokih dužnosnika, političara i generala, a među njima i čuvenog vojskovođe i državnika Napoleona.

- Možda je baš ova bila Napoleonova, to ne možemo znati. Sumnjam da ju je nosio na Svetu Helenu - smije se Glavan.

Prelistali smo i prva izdanja Gundulićeva "Osmana" u nekoliko nastavaka, "Ritual rimski" Bartola Kašića i nekoliko knjiga Ruđera Boškovića. Ima on tu i knjige Marka Marulića, Frane Petrića, Alberta Fortisa, "Gazophylacium" Ivana Belostenca. Sve vrijede po nekoliko tisuća eura. Takve je knjige, pritom, teško naći na otpadu ili nečijem tavanu, napominje. Nabavljaju se poglavito na inozemnim knjiškim sajmovima, poput onog u Milanu, Parizu ili New Yorku. Tamo Glavan posljednjih godina razvija kontakte i poznanstva, ne propušta nijedan. Uostalom, tako je našao i svoje inkunabule.

- Tu prodavači obično znaju što imaju i teško je takve knjige naći debelo ispod cijene. Ali velika je fluktuacija kolekcionara, stručnjaka i zaljubljenika pa je korisno imati takva poznanstva - dodaje.

Kao i slike, skupocjene se knjige, osim na sajmovima, prodaju i na specijaliziranim aukcijama poznatih kuća kao Sotheby‘s, Christie‘s, Swann ili Heritage. Glavan priča da se te aukcije tipično održavaju online i za njih treba biti dobro pripremljen i koncentriran. Dogodilo mu se jednom da ga ponese atmosfera pa se zaletio.

- Jednom sam tako licitirao 15.000 eura za jednu knjigu jer sam se našao u duelu s drugim kupcem i ponio me adrenalin. Poslije sam ustanovio da knjiga i nije toliko vrijedna i izgubio sam novac - priznaje.

No, zanima nas tko su kupci takvih knjiga, kako ih nalazi, tko je u Hrvatskoj spreman za jednu knjigu izdvojiti vrijednost novog automobila. Kaže da je to uzak krug od desetak ljudi, uglavnom poslovnih ljudi i kolekcionara. Neki kupuju iz ljubavi prema staroj knjizi, drugi kao investiciju.

- Mi se svi dobro znamo, često odemo na ručak ili piće, a ja im uvijek prvo javim kad nabavim nešto vrijedno što mislim da bi ih moglo zanimati - otkriva i dodaje da to nisu knjige na kojima se okreće brza lova.

Osim toga, inkunabule i stare knjige, kojima se posebno bavi posljednjih pet godina, a zbog kojih je prošao cijeli svijet, rijedak su ulov. A antikvarijat je biznis koji preživljava na popularnim i lako dobavljivim knjigama.

- To vam je kao da otvorite kafić i onda mislite da možete poslovati samo od prodaje skupocjenog viskija. To baš i ne ide, morate imati i kavu.

‘Fast food‘ literatura

Dakle, Glavan prvenstveno zarađuje na "fast food" literaturi, raznim popularnoznanstvenim knjigama, self-helpu, kuharicama, monografijama i vodičima. Posljednjih godina jako su tražene i knjige milenijske nostalgije: kompletna izdanja knjiga Marije Jurić Zagorke, starija Algoritmova izdanja "Gospodara prstenova" i "Harryja Pottera". Te knjige, ovisno o očuvanosti, može prodati i za nekoliko stotina eura ako su u kolekciji. Na kraju, dobro prolazi filozofija i psihologija, napominje.

- Filozofi su ustvari najzahvalniji kupci. To su tipično ljudi koji čitaju cijeli život i uvijek se vraćaju po još - primjećuje.

Razne filozofske kolekcije uvijek su tražene, a nisu preskupe, kao Guthriejeva "Povijest grčke filozofije", "Propast zapada" Oswalda Spenglera ili "Svijet kao volja i predstava" Arthura Schopenhauera, sve u rasponu od 50 do 200 eura.

Mimo toga, traženi su i rijetki primjerci domaće literature. Izdvajaju se dvojica autora koji su proteklih godina postali sveti gral svakog antikvara: Ivan Raos, točnije njegov roman "Prosjaci i sinovi", po kojem je snimljena serija, te pjesnik Danijel Dragojević. Njegove su zbirke pjesama posebno vrijedne, prodaju se između 300 i 400 eura, jer taj povučeni osobenjak koji je nedavno preminuo nije dopuštao tiskanje novih izdanja.

- Njih je još moguće naći po Zagrebu, u kućnim bibliotekama raznih profesora ili književnika, ali sve rjeđe. Potres je tu napravio dosta pomutnje, natjerao ljude da izbace ili presele knjige.

Na kraju, Glavana ispitujemo i o njegovim čitalačkim navikama. Konkretno, je li mu pretvaranje strasti u posao narušilo užitak čitanja. Glavan odmahuje; i dalje čita svaku večer prije spavanja, što mu je ritual od mladosti. Kaže da najviše čita povijesne knjige, pa onda i domaće autore poput Miljenka Jergovića i Ive Andrića.

- Jedna od meni najdražih knjiga su ‘Mjesečari‘ Hermanna Brocha, volio bih da je napokon netko objavi na hrvatskom. Sada me posebno zanimaju dubrovačka povijest i povijest Bosne. Dok sam bio mlađi, zanimao me Drugi svjetski rat, ali danas me više privlače srednji vijek i devetnaesto stoljeće - nabraja.

Demantira i sve češće objave da Hrvati malo čitaju. Jedva trećina, kažu statistike, pročitala je barem jednu knjigu unatrag godinu dana, ali to nije Glavanov dojam. Ističe da je domaća čitateljska zajednica oko antikvarijata brojna i predana. Računa da ima najmanje dvije tisuće vjernih kupaca samo u svojem antikvarijatu.

- Mislim da to ima veze i s jakom scenom antikvarijata u Zagrebu. Usudio bih se reći da smo najjači u cijeloj regiji. Imamo sedam ili osam vrlo lijepih i ozbiljnih antikvarijata i volim vjerovati da održavamo tu čitateljsku kulturu na životu. Knjiga je pobijedila i potres i koronu i tehnologiju, tako da se ne bojim za budućnost čitanja ni antikvarijata - zaključuje.

Napisao Filip Pavić, objavljeno u Jutarnjem listu 26. studenoga 2025., fotografije Vedran Peteh/Cropix