Sažetak
Andrija Filipović: Ars u naslovu knjige je višeznačan. Ars, kako danas obično prevodimo, znači umjetnost. U tom smislu autor u ovoj knjizi govori o različitim umjetničkim praksama za koje smatra da imaju izravnu vezu s neljudskim. S druge strane, ars znači i vještina. U tom smislu autor razmatra različite tehnike kojima se ahumano konstruira i kojima se ahumano poima. Nečovječno je ono što se otkriva u trećoj ortogonalnoj projekciji, dubinski, kao transcendencija naspram dvodimenzionalne ravni imanencije. Dubina i transcendencija služe kao ontološka potpora kritici imanencije, jer je imanencija danas relativna (ako ne i apsolutna) imanencija kapitalizma, a njezin glavni učinak izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, onečišćenje i iskorištavanje okoliša i globalnog zatopljenje - antropocen - s patrijarhatom i njime povezanim oblicima roda i seksualnosti.
Potrebna nam je dimenzija dubine i transcendencije kako bismo mogli konceptualizirati otpor prema imanenciji kapitalizma i antropocena, zamisliti postkapitalističku i postantropocenu budućnost kao radikalno otvorenu ili zatvorenu ovisno o tome koji oblik (ne)življenja je naša polazna premisa. Zbog toga govorimo o vještinama koje su potrebne za izgradnju treće dimenzije kao dubine transcendencije. Vještine kojima se otkriva i proizvodi dubina nalaze se u umjetnosti, ali se mogu pronaći i drugdje. Prakse otpora temeljene na dimenziji dubine podrazumijevale bi, u najoptimističnijem duhu, izgradnju svijeta na sasvim drukčijoj ontopolitičkoj osnovi u otvaranju prema nerelativnom apsolutu koji leži u transcendentnoj dimenziji. U manje optimističnom smislu, misaono-osjećajne prakse otpora zahtijevale bi postajanje otpornim i ustrajanje u ruševinama koje stvaraju destruktivne oblike života na razini relativne imanencije, kao i prenamjenu onoga što je u danom stanju stvari i očuvanje prisvojeno ostaje unutar ravnine relativne imanencije.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.