Maslin Mihail: Enciklopedija ruske filosofije I - II

Mihail Maslin: Enciklopedija ruske filosofije I-II 

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. stoljeća ruska filozofska misao se konačno oslobađa okova u kojima je obitavala punih sedamdeset godina. Krajem 1991. godine Sovjetski Savez je prestao postojati, a s njim je u prošlost otišla i njegova zvanična ideologija zasnovana na marksističko-lenjinističkom pogledu na svijet. To je označilo ne samo kraj sedamdesetogodišnjeg pokušaja da se učvrsti apsolutno jednoumlje, već i početak ere potpune, ničim ograničavane slobode za svaki oblik čovjekovog stvaralačkog ispoljavanja pa tako i za njegovo filozofsko stvaralaštvo. Više nije bilo nikakve prepreke da se filozofsko nasljeđe Rusije konačno pojavi pred ruskom mislećom javnošću. Ta je javnost u vrlo kratkom vremenskom periodu bila i bukvalno preplavljena ogromnom količinom djela koja su stvarana čitavih stoljeće i pol, a koja od trenutka zavođenja komunističke intelektualne i svake druge strahovlade nisu imala ni najmanjeg izgleda da, osim u ilegalnim prepisima i fotokopijama, ugledaju svjetlost dana. Naravno da je ovakvo stanje za posljedicu imalo i intenziviranje rada na sakupljanju, proučavanju i sistematizaciji čitavog tog ogromnog, u dugom vremenskom periodu gotovo nepoznatog misaonog nasljeđa. 

Može se reći da je ruska filozofija, pogotovo ona koja je rasla na kršćanskom i nacionalnom tlu, danas prevashodni predmet interesa specijalista na raznim visokoškolskim ustanovama Rusije, ali i svih onih koje neugasli filozofski eros tjera na traganje za smislom života i odgovorima na vječna pitanja ljudskog postojanja. Njoj se posvećuju mnogobrojni znanstveni skupovi i konferencije na kojima učešće uzimaju ne samo filozofi već i bogoslovi, filolozi, povijesničari, psiholozi, pedagozi, fizičari, umjetnici; pišu se monografije, studije, ogledi i članci, brane se i objavljuju magistarski i doktorski radovi koji za predmet imaju ideje i učenja vodećih predstavnika ruske filozofije 19. i 20. stoljeća. Intenzivan rad na izučavanju filozofskog nasljeđa Rusije doveo je i do pojave prateće, takozvane sekundarne literature, tj. udžbenika i specijaliziranih priručnika. Spomenimo samo najznačajnije: Ruska filozofija. Mali eciklopedijski rječnik (Moskva, 1995), rječnik P. V. Aleksejeva Filozofi Rusije 19. i 20. stoljeća. Biografije. Ideje. Padovi (do sada četiri izdanja), Ruska filozofija. Rječnik (Moskva, dva izdanja 1995. i 1999), Nova filozofska enciklopedija u četiri toma (2000-2001), te Ruska filozofija. Enciklopedija (Moskva, 2007) koja predstavlja do sada najpotpuniji pregled ruske filozofije od početka njenog uobličavanja (11. stoljeće) do danas. U njoj su iscrpno predstavljeni svi najznačajniji ruski mislioci, njihove biografije, ideje, djela, kao i najvažnija literatura o njima; pojedinačni filozofsko-povijesni periodi; specifična shvaćanja i ključni pojmovi; osnovni filozofski tokovi i pravci; vanjski, prije svega zapadnoeuropski, ali i istočni filozofski utjecaji; filozofski časopisi i zbornici, kružoci i društva, te zvanične školske ustanove na kojima se predavala i izučavala filozofija: sveučilišta, akademije i škole; istoriografija ruske filozofije, te klasične filozofske discipline u kojima je ruska filozofija ostvarila svoje najznačajnije rezultate: aksiologija, ontologija, teorija saznanja, etika, filozofska antropologija i dr.