Eugen Fink: Epilozi poeziji
Svoje shvaćanje odnosa filozofije i pjesništva Fink pokazuje već samim naslovom Epilozi poeziji: filozofsko razmišljanje kao pogovor (smloyoi) pjesničkog govora ostavlja i filozofiju i pjesništvo onim sto oni jesu; ono ne znači povođenje za pjesništvom, ni podvođenje, ni prepuštanje filozofije pjesništvu, pri čemu filozofija naprosto prihvaća pjesničku reč, već filozofija kao komentar i interpretacija pjesništva ide za svojim ciljevima i tako, s pravom, ostaje ono što je, u načelnoj naknadnosti svoga govora o pjesničkoj i svakoj drugoj stvarnosti. Filozofija polazi od obuhvatnog odnosa prema svijetu koji se odnos najprije ne tiče umjetnosti, da bi postavila pitanje da li je, zašto i kako uopće moguće i nužno tako nešto kao umjetnost. - Ako »samom pjesništvu nije potrebna filozofska egzegeza«, onda filozofija, sa svog gledišta, ne može mimoići jedan tako značajan fenomen ljudskog op-stanka u kulturi kao što je to pjesništvo. U tom smislu filosofija može, kao što je to u tradiciji činila, iz nekog metafizičkog, dakle izvanumjetničkog središta rezonirati o umjetnosti, o biću umjetnički lijepog i prirodno lijepog, reflektirati o pjesničkoj viziji i sl., ali ona, također, može poći od »bitnih iskustava« koja stičemo zahvaljujući umjetnosti i pokušati da sa umjetnošću razumije svijet i položaj čovjekov u njemu