Sažetak
Hermann Schmitz: Kratki uvod u novu fenomenologiju
U knjizi Kratki uvod u Novu fenomenologiju jedan od najznačajnijih predstavnika suvremene njemačke filozofije Hermann Schmitz daje kompaktan uvid u glavne teme i koncepte njegove fenomenološke filozofije. Za razliku od starije fenomenologije (prije svega one Huserlove), Schmitz daje primat opisu neproizvoljnog iskustva gde živo tijelo (njem. Leib) igra ključnu ulogu. Schmitz razvija složenu mrežu pojmova kojima se adekvatno može opisati način kako čovjek doživljava stvarnost: tjelesna dinamika, tjelesna komunikacija, subjektivne činjenice, značajne situacije, primitivna prisutnost, afektivna pogođenost, osjećanja kao atmosfere, bespovršinski prostori itd. Glavna provokacija Schmitzove „Nove fenomenologije“ je da osjećanja ne shvaća kao unutrašnja stanja nego kao spoljašnje moći koje pogađaju čovjeka. Ona pokušava da nam ponovo učini pristupačnim tjelesno posredovani način doživljavanja stvarnosti naspram naturalističkih redukcija i idealističkih projekcija.