Sažetak
Frédéric François Chopin: Pisma 1816-1849
Chopinova pisma koja je pisao tijekom života još su jedna potvrda koliko su životi velikih ljudi zapravo bili neuljepšani. Ono što kasnije dobiva auru mitskog, u svakodnevnom životu, koji se u životu velikih ljudi naziva sadašnjim trenutkom, uglavnom je ispunjeno običnim ljudskim osjećajima koji graniče s cinizmom i ljubomorom.
Dvadeset godina u Poljskoj, sedamnaest u Parizu. Ne čudi što ja ovdje nisam ništa posebno, pogotovo jer ne govorim njihov engleski. Ne pričaju dok sviram i svugdje pričaju o mojoj glazbi. Ali to se ne odnosi na moje "kolege patuljke" kakve su ovdje navikli portretirati. Radi se o tome da misle da sam neki amater koji će uskoro biti grand seigneur jer nosim čiste cipele i ne dajem im posjetnice na kojima piše da dajem satove, sviram na večernjim zabavama itd. Chopin, 255. Pismo.
Dakle, ovdje sam sretan koliko si mogu dopustiti. Ovdje se ne spominju glazbene teme. Nemam nikakvu motivaciju, izgledam kao magarac u maskenbalu, ili kao zalutala E žica violine na violi. Zbunjen sam, u zabludi, potpuno sam izvan sebe. Chopin, pismo 259
Ti si moje staro čembalo na kojem su vrijeme i događaji zasvirali svoj sumorni tremolo. Da, dva stara čembala. Iako ćete se buniti što ste u takvom društvu. Kažem to ne omalovažavajući njihovu ljepotu i virtuoznost. Najgore je što nas je napravio najvještiji majstor, Stradivari sui generis, koji više nije živ da nas popravlja. U nevještim rukama ne proizvodimo nove tonove, a u čežnji za virtuozom gušimo sve ono što nitko od nas ne može izvući. Što se mene tiče, jedva dišem... Chopin, 260. pismo.
Reci Laraki za stan. I da ću mu pisati. I pošalji mu novac, ili dođi osobno. Da sam barem znao da ću zimi imati što jesti u Parizu. Chopin, 262. pismo.
Da sam zdrav, s dva sata dnevno imao bih dovoljno za lagodan život do smrti. Ali ja sam slab. Za tri-četiri mjeseca pojest ću sve što imam. Ako nađete stan, nemojte ga iznajmljivati bez pismenog ugovora i prije nego što otkažete stari. Chopin, 267. pismo