Sažetak
Robert Browning: Jezik vizantijske književnosti
Srednjovjekovni grčki jezik je upravo onaj jezik s kojeg se na srpski po prvi put uopće prevodilo. Danas je to jezik koji se u našoj sredini gotovo ne poznaje i otuda su jako rijetki prijevodi bizantijskih autora i djela na srpski, naročito onih svjetovnih. Mnogi su razlozi za to, a jedan od njih svakako leži u složenim, hibridnim karakteristikama njegove sintakse i morfologije, kao i u teškim semantičkim preprekama.
Britanski bizantolog Robert Browning je jedan od prvih znanstvenika koji su pokušali da na osnovu sačuvanih izvora koji spadaju u raznorazne književne žanrove sistematiziraju osobine grčkog jezika u čitavom bizantskom periodu i da bizantske jezičke idiome približe široj stručnoj javnosti. Studija „Jezik vizantijske književnosti“ daje kronološki pregled brojnih novonastalih jezičnih fenomena, razlika u odnosu na klasični ili helenistički grčki i sl., koji su karakteristični za srednjovjekovni grčki, ili shodno Browningovoj periodizaciji, za ranobizantski grčki (V - VII st.), za grčki „mračnog doba“ (kraj VII do ranog IX st.), doba makedonske renesanse (kasni IX do ranog XI st.), doba Komnina (XI i XII st.) i grčki poznog Bizanta (XIII - XV st.). Otuda je ova studija koristan, a i sasvim pouzdan putokaz kroz filološke labirinte jezika koji, pored kineskog, ima najdužu neprekinutu tradiciju pisanja. Studiji je u ovom izdanju dodan i kratak članak „Grčka diglosija juče i danas“ koji rasvjetljava fenomen novogrčke diglosije, čiji su korijeni u bizantskom naslijeđu.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.