Sažetak
Johan Gottfried Herder: Rasprava o poreklu jezika, Herderova rasprava o poreklu jezika
Godine 1769. Berlinska akademija je kao temu nagradnog konkursa objavila sljedeće, kao što je bio običaj, na francuskom: »En supposant les hommes abandonnés à leurs facultés naturelles, sont‒ils en état d'inventer le langage? Et par quels moyens parviendront‒ils d'eux‒mêmes à cette invention?« Postoje u stilu ove teme dvije stvari koje su karakteristične za to doba. Prvo, primjetit će se da je osnovna poanta ove rasprave trabala biti: je li jezik prirodnog, odnosno ljudskog, ili natprirodnog porijekla. Tada se nikako nije moglo uzeti zdravo za gotovo, kao što bi danas normalni istraživači to učinili, da je čovjek stekao dar govora na potpuno prirodan način; teret dokazivanja je, u stvari, bio na onima koji su osporavali božansko porijeklo jezika. I drugo, pitanje Akademije govori o jeziku kao »izumu«. Baš kao što je mašina »oruđe«, sredstvo za postizanje nekih drugih mehaničkih efekata, tako se i na jezik gledalo kao na oruđe, sredstvo za postizanje nekih drugih željenih mehaničkih efekata, naime, prenošenja ideja pomoću čujnih, a zatim i vidljivih simbola. A budući da su povijest i iskustvo pokazali, ili se činilo da pokazuju, kako su mašine »izmišljene« primjenom izvjesnih moći inteligencije, logična paralela je čini se zahtjevala da i taj divan izum nazvan jezik predstavlja »izum« nekakve inteligencije. Onda je jedino pitanje bilo ovo: je li ljudski um bio dovoljno inteligentan i snalažljiv da izmisli jednu tako finu mašinu ili je za nju bila potrebna božanska ruka? Voilà tout.