Sažetak
Radmila Zygouris: Pasji život u bundi od samurovine i drugi psihoanalitički slučajevi
Možemo li ipak govoriti o "pravoj" psihoanalizi? Između raznih psihoanalitičkih struja postoji takav jaz da je teško uočiti njihovo jedinstvo. Nalazimo se usred mutacije u samom polju psihoanalize. Oblikuje se određena promjena paradigme, stara se više ne prepoznaje, nova još nije čitljiva. Neki su u frojdovoj dogmi, ili u lakanovskoj dogmi, a drugi su sami svoji gospodari. Za one koji vjeruju - sve radi. I sve to nije ništa posebno. Vjerojatno će se neka radikalna promjena nametnuti, a doći će izvana. Danas vidim potrebu osim puno radikalnije pobune, pobune koja u središtu više ne bi imala samo psihoanalizu ili neku psihoanalitičku instituciju, nego društvo u cjelini. Dovoljno je vidjeti u kakvom su stanju škole i bolnice, kako se postupa s djecom i luđacima. O sirotinji da i ne govorimo. Djeca, luđaci, sirotinja i stranci, to je već puno. I, kao slučajno, svi su bespomoćni, bespomoćni i bez instrumenata. Može li im psihoanaliza pružiti korisne instrumente? Instrumenti za pobunu... i život? Bi li diskurs analize, odnosno angažman analitičara kao takvih u toj pobuni donio nešto specifično i primjereno? Radmila Ziguris, Prelazak granica (razgovor s Pierreom Babenom)