Langman Peter: Zašto deca ubijaju?

Peter Langman: Zašto deca ubijaju?

Peter Langman je psiholog i vodeći američki stručnjak kada je riječ o djeci počiniteljima masovnih školskih ubojstava i proučavanja psiholoških uzroka i ranih signala koji ukazuju na moguće nasilništvo. U knjizi Zašto deca ubijaju? – Kako dete može da uradi tako nešto iznio je detaljne priče i psihološke analize desetorice školskih ubojica u američkim školama koji su ubili ukupno 74 i ranili 92 osobe. Proučavajući ogromnu dokumentaciju dr Langman pokušava odgovoriti na pitanje „što je u glavi“ školskih ubojica i kako dijete može uopće napraviti tako nešto.   Školski masakri su 90-tih godina postali dio američkog kulturnog miljea, a nakon što je dječak iz očevog pištolja ubio devet učenika i radnika osiguranja, a ranio još šestero djece i jednu nastavnicu u beogradskoj školi OŠ  Vladislav Ribnikar koju je i sam pohađao, postali su, nažalost, dio i srpske stvarnosti.

Što je, zapravo, školski masakr? Kakve probleme imaju i što pokreće mlade ljude da izvrše školske masakre? Zašto baš taj dječak, a ne neki drugi? Je li točna tvrdnja da djeca ubojice nisu obična djeca? Tko su potencijalne školske ubojice, kako ih prepoznati i spriječiti u zločinačkoj namjeri? Kako naučiti učenike razlici između cinkarenja vršnjaka i obavještavanja odraslih o opasnostima? Jesu li školski masakri jednostavni odgovori na vršnjačko nasilje, nedostatak empatije, egzistencijalni bijes, sram, zavist, depresiju, socijalno odbacivanje, obiteljske odnose, dostupnost oružja? Koja je uloga roditelja, a koja škole i društva  u sprječavanju pucnjava u školama? Zašto roditelji ne smiju lagati kako bi zaštitili dijete? Zašto kazna suspenzijom ili izbacivanjem učenika nije djelotvorna?

Nažalost, ne postoji jednostavno objašnjenje niti jedan uzrok zbog kojeg će neko dijete postati masovni školski ubojica. U pitanju je kombinacija uzroka, a autor je na nivou različitih tipova ličnosti školske ubojice svrstao u tri grupe: psihopatske (narcisi, bez suosjećanja i savjesti), psihotične (mentalne bolesti, šizofrenija…) i traumatizirane školske ubojice (iz kronično i ozbiljno disfunkcionalnih obitelji). Knjiga definira i ilustrira sva tri tipa, a u dodatnim poglavljima autor navodi slučajeve uspješno i na vrijeme spriječenih školskih ubojstava, kao i niz korisnih  preporuka kako osmisliti i provesti protokole i pravila kako bi se razlikovale stvarne prijetnje od bezopasnih situacija. 

ŠTA SE MOŽE PREDUZETI RADI SPREČAVANJA ŠKOLSKIH PUCNJAVA?

● Tri tipa školskih ubica: psihopatske, psihotične i traumatizovane. Šta ih povezuje i kako ih prepoznati?
● Šta pokreće decu i mlade ljude ka ekstremnom nasilju? Razumevanje i analiza uzroka koji dovode do školskih pucnjava.
● Prevencija u akciji: Kako škole mogu osmisliti i primeniti efikasne strategije za očuvanje bezbednosti učenika?
● Kako škole mogu efikasno razlikovati stvarne pretnje od bezopasnih situacija i naučiti učenike važnosti obaveštavanja odraslih?
● Smatrajmo pretnje ozbiljnim dok se ne pokaže suprotno!