Bošković Anica: Rasgovor pastirski varhu porodjegna Gospodinova, jedne djevojcize Dubrovkigne.

Anica Bošković: Rasgovor pastirski varhu porodjegna Gospodinova, jedne djevojcize Dubrovkigne.

BOŠKOVIĆ, Anica, pjesnikinja (Dubrovnik, 3. XI 1714 — Dubrovnik, 11–12. VIII 1804). Najmlađa od devetero djece Nikole Boškovića. O njezinu životu ima malo posebnih podataka. Ostavši neudana i živjevši uz brata Boža i majku, koja je preživjela stotu godinu, proživljavala je tragedije, smrti i rastanke s najbližom rodbinom. Prirodno nadarena stekla je solidno obrazovanje u roditeljskoj kući i u samostanu Svete Katarine, gdje joj je sestra Marija bila dumna. Družila se s učenim ljudima i uglednim strancima te dopisivala s bratom Ruđerom u inozemstvu, koji joj je oporukom osigurao materijalni položaj. Pokopana je zajedno s majkom u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku, gdje je 1939. spomen-pločom obilježen njezin grob. — Svi Aničini književni sastavci napisani su na hrvatskom jeziku. Najpoznatije joj je djelo Razgovor pastirski varhu porođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje (Venecija 1758), poznato i pod naslovom Ljubica. To je jedino tiskano djelo jedne žene u književnosti staroga Dubrovnika. Sročeno je u dijaloško-dramskoj formi u 378 kvartina (1512 osmeraca) i posvećeno braći Baru i Ruđeru. To božićno prikazanje, naglašene moralizatorsko-didaktične namjene, sastavljeno je u duhu stare hrvatske pastoralne tradicije s izmjeničnim dramsko-epskim i lirskim elementima. Većim dijelom preveo ga je na talijanski njezin brat Ruđer. Svojedobno je bilo mnogo čitano pa je doživjelo tri izdanja, a kraći odlomci objavljeni su u Šenoinim zbirkama Vienac izabranih pjesama hrvatskih i srbskih (Zagreb 1873) i Antologija pjesništva hrvatskoga i srbskoga (Zagreb 1876) te u Bogišićevu izboru Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19 (Zagreb 1973). Osam njezinih sastavaka pod naslovom Pjesni na čast Prisv. Srca Jezusova objelodanjeno je u molitveniku Dubrovčanina Ivana Marije Matijaševića Serce prisveto Jezusovo (Venecija 1783. i 1856²), a pjesma posvećena bratu Ruđeru u Šenoinim antologijama. Dvije pjesme objavio je V. Varićak (Rad JAZU, 1912, 193), a tri pjesmice I. Bošković (Almanah Bošković, 1961–62). Nemali dio Aničina pjesničkog djela ostao je u rukopisima, često i autografima, u knjižnicama i zbirkama Dubrovnika, Zagreba, Praga, a u Berkeley University u Kaliforniji – Department of History (Arhiv Mirošević-Sorgo) nalazi se posebna cjelina pod naslovom Poesie Illiriche di Anna Boscovich. Bavila se i prevoditeljstvom, prvenstveno s talijanskog, nabožnih pjesama, među kojima su i neki Metastazijevi i Ruđerovi stihovi (primjerice Ruđerova poema Virgo sine laba concepta, Rouen 1780, prema dubrovačkom talijanskome predlošku; prva 72 stiha tiskana u Radu JAZU, 1912, 193).