Šklovski Viktor: Pripovesti o prozi I - II

400,00kn Dostupno
Podijeli:

Pripovesti o prozi I - II

Šklovski Viktor

 

Viktor Šklovski: Pripovesti o prozi I - II

Viktor Šklovski, ruski i sovjetski pisac, književni teoretičar i povjesničar, teoretičar filma i filmski scenarist, jedan je od osnivača škole ruskog formalizma i autor velikog broja knjiga, proznih, teorijskih, memoarskih i biografskih (o Majakovskom, o Lavu Tolstoju, Eisensteinu, o slikaru Pavelu Fedotovu).

Ideje formalističke škole nastale su prije više od sto godina, a njezine osnove postavio je Šklovski. Formalizam je utjecao na različite oblasti humanističkog znanja, ne samo na teoriju književnosti, nego i na teoriju umjetnosti, na filozofiju, psihologiju, lingvistiku, kulturologiju, teoriju glazbe. Iako se početak formalizma računa od 1913. godine, prva deklaracija ovog pravca bio je rad Viktora Šklovskog Vaskrsavanje reči, iz 1914. godine.
"Čovjekovo najstarije pjesničko stvaralaštvo bila je riječ. Riječi su sada mrtve i jezik je nalik na groblje, ali kad je riječ bila tek rođena, ona je bila živa i slikovita... Sada, kad je umjetnik poželio imati posla sa živom formom i sa živom, a ne mrtvom rječju, on riječ lomi i deformira je... starim brilijantima riječi vraća nekadašnji sjaj..." Ideja uskrsnuća riječi za Šklovskog je ostala važna do kraja njegovog života. On je govorio da na svijet pada prašina i da ga zato prestajemo doživljavati. Na staklo života pada prašina, slika života postaje mutna i čovjek živi sumorno, bez svjetlosti, a književnost, pisac, sižeom briše to staklo te život opet postaje vidljiv, privlačan i opipljiv.

U svom dvotomnom djelu "Pripovesti o prozi", Šklovski čitatelju otkriva metode kojima su fiksirane promjene svijeta, onog svijeta za koji suvremeni čovjek ne bi znao da ih umjetnost nije ovjekovječila.

Prvi dio knjige razmatra prvenstveno zapadnu prozu. Autor vodi čitatelja kroz antički svijet u kojem nastaju prvi europski romani, govori o djelima koja su prethodila Dekameronu, o noveli koja opisuje položaj humanista u društvu i noveli koja istražuje odnos prema starom pomoću novog osmišljavanja postojećih metafora.

Povijest zapadne književnosti u knjizi Šklovskog postaje čudesna priča o tome kako se svijet mijenjao i kako je ostajao isti te što se u promijenjenom svijetu mijenjalo zahvaljujući novom pogledu na svijet i kako su junaci grčkog romana, Tisuću i jedne noći, Apulejevog Zlatnog magarca, Boccaccovih novela ili Lazarčića iz Tormesa strasno i burno išli ka prvom velikom europskom romanu – Don Kihotu, kako je u svijetu dolazilo do velikih prijeloma koji su utjecali na promjenu svijesti o tome što je dobro, a što zlo.

Posebna poglavlja knjige posvećena su Cervantesu, Shakespeareu, Voltaireu, Dickensu, a zbog zanosa i strasti s kojom se pripovijeda o Sternu ova knjiga nudi onu vrstu uzbuđenja i čitateljske radosti koju izaziva darovita dokumentarna proza.

Ako se prvi dio knjige bavi „prvenstveno" zapadnom prozom, drugi dio knjige bavi se ruskom prozom, ruskim romanom i novelom. Razmišljanje o rađanju ruskog romana Šklovski započinje razmatranjem sižea kod Puškina, odnosom, osobnim i literarnim, između Puškina i Gogolja, o Gogoljevim djelima – šinjelu iz kojeg je izašao veliki ruski roman – o Gončarovu, Tolstoju i Dostojevskom, o Čehovu i, posebno, o poznom Tolstoju. Knjiga se završava razmišljanjem o Tihom Donu Mihaila Šolohova i drami ruskog kozaštva.

 

 

 

Preporučamo

Top