Ovaj izuzetni pisac bio je američki psihoanalitičar njemačkog podrijetla, socijalni filozof i humanistički mislilac, čija su djela imala dubok utjecaj na psihologiju, sociologiju i filozofiju. Njegove ideje o slobodi, ljubavi, autoritetu i društvenim strukturama, oblikovale su suvremeno razumijevanje ljudske psihe i odnosa u društvu.
Gabriel Garcia Marquez rođen je 1927. u provincijskom, uspavanom gradiću Aracataca, smještenom u tropskom području sjeverne Kolumbije, između planina i Karipskog mora. S roditeljima nema blizak odnos, a iako ima jedanaestero braće i sestara, odgojen je kao jedino dijete. Odrasta uz baku, vrsnu pripovjedačicu, koja je vjerovala u magiju i djeda, umirovljenog pukovnika iz građanskog rata te velikog protivnika svih oblika tiranije. Tijekom sazrijevanja inteligentni i sramežljivi dječak često sluša teške priče o životima potlačenih radnika. Naime, u njegovom rodnom kraju strane kompanije kontroliraju proizvodnju banana još od kraja 19. stoljeća, a poslodavci ne osiguravaju dobre radne uvjete svojim zaposlenicima, domaćim ljudima. Vrijedi obratiti pažnju na ovu činjenicu s obzirom na to da je Marquez cijeli život bio veliki kritičar zapadnog postindustrijskog kapitalizma. Kada je postao tinejdžer obitelj ga, što je bio često slučaj s tamošnjim dječacima, šalje u Bogotu na školovanje. U glavnom gradu Kolumbije, Marquez počinje strastveno gutati svjetsku književnost.
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Knut Hamsun, rođen je 1859. godine u Norveškoj. Kada je navršio pet godina obitelj se preselila na sjever zemlje, a specifičan krajolik tog podneblja i ruralna zajednica ostavili su snažan dojam na mladog pisca. Kasnije će to posebno doći do izražaja u Hamsunovim knjigama jer je upravo odnos između pojedinca, kulture i prirode glavna tema njegovih romana. Još kao dječak odvojio se od obitelji te je otišao živjeti kod svog ujaka kako bi mu pomogao oko rada u pošti koju je vodio. Međutim, nije došao u podržavajuću sredinu, naime, rođak ga je tukao i izgladnjivao. Zbog tog je odnosa Knut, prema vlastitim riječima, čitav život imao problema s mentalnim zdravljem. Ipak, uspio je napustiti loše okruženje, a uzdržavao se radeći raznolike poslove. Bio je postolarski šegrt, klesar, učitelj te u jednom trenutku i vozač tramvaja. Počeo je pisati s otprilike osamnaest godina. Norvežanin je pionir psihološkog romana, a kako bi dočarao ono što se događa u umu protagonista, u svojim djelima koristio je tehniku struje svijesti, odnosno likovi razgovaraju sami sa sobom.
Budući da je odrastao u kršćanskom okruženju usmjeravali su ga na to da se i sam priključi službi te su ga poslali na školovanje u sjemenište. Hermann se tamo nije baš najbolje snašao. Ubrzo je počeo patiti od nesanice i kroničnih glavobolja. Odveden je pastoru na liječenje, no zdravlje mu se dodatno pogoršalo zbog neuzvraćene ljubavi prema svećenikovoj kćeri koja ga je dovela gotovo do ruba samoubojstva. Slomljen, odlazi u sanatorij. Nasreću, nakon nekoliko mjeseci Hesse se uspio oporaviti te je, zbog dobrog vladanja, otpušten. Ljudi oko njega vrlo su brzo shvatili kako je riječ o iznimnom književnom talentu. Naime, još kao mladić s lakoćom je slagao rime te je, po uzoru na brata koji se pobunio protiv obitelji tako što je upisao glazbeni konzervatorij, odlučio da želi biti pisac. U pismu suprugu njegova majka Marie jednom je prigodom napisala: "Mali ima život u sebi, nevjerojatnu snagu, snažnu volju i, za svoje četiri godine, doista zadivljujući um.“
Iako danas riječi poput „prokletnik“ ili „kopile“ ne zvuče toliko intrigantno, pedesetih godina 20-og stoljeća takav je govor bio zabranjen u školama diljem svijeta. Štoviše, učitelji su ostajali bez posla zbog stavljanja te knjige na popis lektire. Stil pisanja američkog književnika karakterizira osebujna upotreba dijaloga i fokus na unutarnji život nositelja radnje. Koristi svakodnevni jezik, rečenice obično variraju u dužini, te na taj način zapravo oponaša prirodne govorne obrasce. Kraće rečenice donose trenutke uvida, a one duže opisuju tijek misli aktera, otkrivajući njihove unutarnje dijaloge i emocionalna stanja.
Jednog travanjskog poslijepodneva, dok je gledao bejzbolsku utakmicu na stadionu, Harukija Murakamija preplavio je snažan osjećaj da može napisati roman. Tog dana u njegovom se životu sve promijenilo. Otišao je kući i počeo pisati. Japanski književnik rođen je 1949. godine u Kyotu, tijekom baby booma nakon Drugog svjetskog rata. Strast za pisanjem vjerojatno je naslijedio od roditelja koji su bili profesori japanskog jezika. U članku iz 2019. godine Murakami je podijelio sjećanje na svog oca Chiakija. Svako jutro, prije doručka, sjedio je ispred svog budističkog svetišta i zatvorenih očiju recitirao molitve. Kada ga je Haruki upitao zbog čega to radi, otac mu je odgovorio kako moli za sve one koji su poginuli u ratu.
Pisac je odrastao okružen glazbom, književnošću i umjetnošću. Roditelji su prepoznali njegove talente te su mu usadili ljubav prema učenju. Volio je čitati i promatrati svijet oko sebe. Odrastao je u politički nemirnim vremenima, koja su značajno utjecala na njega, pa je utjehu i inspiraciju pronalazio u djelima velikih književnika poput Dostojevskog, Kafke i Camusa. Prema nekim biografima Kundera je izuzetno teško donosio odluke u životu, a uzrok te neodlučnosti bio je u njegovom djetinjstvu, odnosno zahtjevnom ocu koji je u svemu tražio savršenstvo. Drugi pak kažu kako je pisac obožavao svog oca te kako bi ga biografije u kojima je taj odnos drukčije prikazan strahovito povrijedile. „Biti pisac znači otkriti istinu.“ Milan Kundera Bolji poznavatelji lika i djela velikog književnika opisuju ga kao privatnu osobu s malim krugom bliskih prijatelja. Cijenio je samoću i kontemplaciju.
Djetinjstvo je proveo u samoći okružen dadiljom, kuharicom i sluškinjom. Patio je zbog prepuštenosti samom sebi, kao i zbog nedostatka emotivne povezanosti s roditeljima koji su većinu vremena provodili radeći u svojoj trgovini. Franzov otac bio je iznimno autoritaran, a blaga majka nije bila dovoljno jaka da mu se suprotstavi. Iako se pisac snažno poistovjećivao s majčinom rodbinom, zbog njihove duhovnosti, delikatne fizičke konstrukcije i melankolične naravi, s majkom nije bio blizak. Odrastajući u takvim okolnostima Kafka se počeo povlačiti od vanjskog svijeta u svijet mašte. Oba roditelja nisu imala razumijevanja za to što je njihov sin posvećen pisanju, smatrajući kako je riječ o neprofitnoj i „nezdravoj“ profesiji.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski rođen je 1821. u Moskvi. Osjetljivo dijete iz porodice gdje je otac bio strog, a majka ljubazna, bio je blizak s bratom Mihailom i sestrom Varvarom. U mladosti, bio je osjetljivo i pažljivo dijete te je duboko osjećao ljudsku patnju.
Prikazano 10 do 18 od 42 rezultata